|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Pročitajte iskrenu priču o životu jedne vampirice...I komentirajte naravno...
ANA
ARAGORN
BESTIARIUS
DAMIEN
DIABOLUS
KRAVEN
LUCIAN
LUIS
MAJANDRA
MARCUS
MARTINA
MICHAEL
SELENE
VICTOR
XAVIER
HUNTER
GONE WITH THE SIN
Gone with the sin
I love your skin
Oh… so white
I love your touch
Cold as ice
And I love every single tear
You cry
I just love the way you are losing
Your life
My baby, how beautiful you are
My, darling completely torn apart
You are gone with the sin my baby
And beautiful you are
You are gone with the sin
My darling
I adore the despair
In your eyes
I worship your lips once
Red as wine
I crave for your scent
Sending shivers
Down by spine
I just love the way you are
Running out of life
My baby, how beautiful you are
My darling, completely torn apart
You are gone with the sin my baby
And beautiful you are
You are gone with the sin
My darling
Teich
Ana-moja najveća vampirusha
Naša mala, ali opaka Lanica
Barby...hehe...Barbara-izvuci me iz nemogućih situacija
Žanica
Mi-mi...hehe
Ako želiš bit besmrtan-ovdje sam
Još jedan ljubitelj vampira
Marta :)
I want your soul...
Tina :)
We have been blessed with the scent of decay,
We crave for crimson blood,
We have been praised by the dead of night,
So spread your delicate black wings,
Feel free, take flight.
When all our souls entwined as one,
Don’t ever feel alone,
When all of our deadly kind unite together,
We will walk the dusty path of faith,
Soft steps, like a drifting feather.
Leaving the trial of human essence,
In our recurring destiny to battle,
Leaving the shattered life force within,
Losing to the vampirism drive,
Our real self dies, to our satanic sin.
Transforming into insanity’s child,
Living in despair,
Transforming into beautiful creatures,
Drinking the vital fluid of countless beings,
To satisfy our hideous features.
Our sharp haemic fangs of doom,
Sink into your soul,
Cleansing your body from red liquid circulation,
You fell peacefully to the ground,
Awake after the deep slumber, join our federation…
*Pođi samnom.-rekao mi je Victor
Pratila sam ga kroz dvorac za koji su me vezale mnoge uspomene. I one lijepe i one ružne.
Najednom je stao ispred jednih vrata. Nikada ih prije nisam vidjela, čak mislim da nikada prije ni nisam bila u ovom djelu dvorca.
Pogledao me i rekao mi:
*Prema njemu se ponašaj kao prema kralju.
Baš kada sam ga htjela pitati prema komu da se ponašam kao prema kralju; otvorio je vrata i ušao u mračnu sobu. Ja sam ušla za njim.
Cijela prostorija je bila mračna. Tek negdje u kutu se mogla naći neka svijeća koja bi obasjavala tu tamnu prostoriju. Pogledala sam Victora, a on je klečio na podu. Ništa mi nije bilo jasno. Ja ispred nas nisam bila vidjela nikoga.
Odjednom se u podu ispred nas otvorila rupa i iz nje je izašla velika crna stolica nama okrenuta leđima.
Victor me povukao za nogu i prošaptao da kleknem. Nisam ga poslušala. Bila sam previše hipnotizirana onime šta se nalazilo na toj stolici.
I onda se stolica okrenula prema nama. Na njoj je sjedio meni nepoznati lik. Imao je svjetlosmeđu kosu i biserno plave oči...Takve oči još nisam vidjela kod smrtnika ili šta god da je on bio.
*Ja nisam smrtnik!-rekao mi je visokim tonom i približio mi se na metar
*A ti bi sad trebala klečati pred mnom!
*Ja ne klečim pred nikim!-odgovorila sam mu bezobrazno
Primio me za kosu i približio sasvim blizu svom licu. I tada mi je prošaptao:
*Sviđa mi se tvoj stav, ali neke stvari moraš poštivati, stoga klekni...
*Nikada!!!-odgovorila sam mu i istrgnula sam se iz njegova stiska
*To ćemo još vidjeti.-odgovorio je tako siguran u sebe
Opet mi se približio, ali sada me primio za ruku i stisnuo je onako kako me nitko do sada nije stisnuo. Ja sam mislila da ja imam jake moći, ali ovo što je on imao, to se nije moglo opisat.
Pritiskao mi je ruku u nadi da ću tako kleknut pred njime. Isprva mu nije uspjevalo jer imam užasno visok prag boli, ali kasnije kako mu je stisak bio sve jači i jači jednostavno sam pokluknula i pala ispred njegovih nogu. Osjećala sam se tako jadno i slabo. Dok sam pokušavala doći k sebi vidjela sam kako je taj vampir Victoru dao znak da može ustati. Victor je ustao, došao do njega i nešto mu šapnuo na uho, na šta je ovaj samo odgovorio:
*U redu je, naviknut će se ona na takve stvari.
Zatim me pogledao, nasmiješio mi se, a iza punih usana sam mu vidjela savršeno bijele i oštre očnjake. Pružio mi je ruku i podigao me.
*Ja sam Hunter. Mislim da još nisi čula za mene. Ja sam psihovampir. Za tebe i sve vampire u ovom dvorcu i cijeloj Transilvaniji, ja sam gospodar.-rekao je to s malim podsmjehom na usnama
*Ti si moj gospodar?-upitala sam ga suzdržavajući se od smijeha
*Da, ja sam tvoj gospodar!-govori mi pomalo ljutito i opet me hvata za kosu
Neznam zašto ali bez obzira na to šta sam osjećala bol kada bi me tako primio ili kada me uhvatio za ruku, na jedan način to mi je bilo totalno napaljujuće.
Dok me tako Hunter držao uz sebe pokazao je Victoru da ode.
Nisam znala šta je želio od mene u tom trenutku. Pokušala sam mu ući u misli, ali bezuspješno.
*Ne možeš tako da nemoj ni pokušavati.-odgovorio mi je
*Ha?
*Ne možeš mi ući u misli, po tome se mi razlikujemo
*Ali...
*Nema ali. Nemaš tu moć. Nisi psihovampir, jer da jesi onda bi mi mogla ući u misli, ali ovako ne. Kako ne razumiješ, zato me i trebate.
*Ne kužim.
*Želite dobiti rat protiv vukodlaka?
*Da, naravno!
*E vidiš draga,ja ih mogu hipnotizirat, mogu uć u njihove misli, mogu ih natjerat da naprave šta god ja želim...
Nakon šta mi je to rekao, shvatila sam povezanost između njega i Ane. On je nju hipnotizirao i zato ja nikako nisam mogla njoj podariti besmtnost.
Pogledala sam ga zaprepaštenim pogledom....
*Znači ti si...?
*Pssssssssssssssssst....-šapće mi na uho i ljubi usnice usprkos mojim pokušajima bijega iz njegova čvrstog zagrljaja
Gledala me tako ne znajući da li da vrišti ili ne. Niti ja nisam znala šta da napravim...Da ju ubijem...Ili ne...Gledale smo se tako nekoliko sekunda. Ona je mene gledala prestravljenim izrazom lica, a ja sam iskesila svoje očnjake prema njoj kontrolirajući se da ju ne ugrizem. Izgledalo je kao da je vrijeme stalo. Nisam primijećivala nikoga oko nas, a niti ona. I onda sam primijetila da joj se izraz lica mijenja i da će vrisnut. Nisam se mogla pomaknut. Neznam zašto ali jednostavno nisam. I u jednom trenutku samo me nešto zgrabilo i u trenu sekunde bila sam izvan disca. Naslonjena na zid pokušavala sam doć k sebi. Polako sam došla k sebi. Podižem glavu da vidim tko me to spasio. Diabolus...
*Nisam to očekivala od tebe...
*Znam iznenadit ljude.-govori sa smješkom
*Da...-uzvraćam mu smješak
Stajao je ispred mene i promatrao me.
*Mislila sam da ti trebaš čuvat Anu, a ne mene. Zato sam te i stvorila.
*A tko će onda tebe čuvat?
*Znam se ja sama čuvat.
*Da,da,vidim.
*Heeeej!! Pa nisam ja kriva zato jer je ona krvarila! Imam i ja nagon kad osjetim krv!
*Znam Selene,znam...Zajebavam te malo.-govori mi i približava mi se
Jednu ruku je stavio na zid točno iznad moje glave, a drugu je stavio na moj obraz.
*Tako si lijepa...
*Hvala...-odgovaram mu,nisam znala šta bi drugo na to trebala reći
*I tako si jebeno sexy...-govori i približava svoje usne mojima
Znala sam da si ne mogu dopustiti da se spetljam i s njime...Iako me neopisivo privlačio, suzdržala sam se. U trenu kad me htio poljubit zagrizla sam mu usnicu tako da je počela krvarit.
*Uuuu, zločesta cura! Sviđa mi se to.-rekao mi je i polizao krvavu usnicu
*Moramo ić Diabolus...-pokušavam glumit da sam nezainteresirana
*A kamo ćeš?-bio je uporan
*Idem doma...Previše događaja za danas.-govorim mu i širim krila prema nebu
Dok sam se dizala prema nebu osjetila sam njegov pogled na sebi. Promatrao me.
Nisam željela ići doma, nisam mogla. Zato sam sletjela na zgradu i čekala da Ana i ekipa iz razreda izađu iz disca.
Prolazili su sati i sati, a njih još uvijek nije bilo. Odlučila sam si zapaliti cigaretu. Povlačim prvi dim sa užitkom...
*Znaš da pušenje nije zdravo Selene?-govori glas iza mene
*Da, znam, ali šta ćeš to mi je najveći porok.-govorim potpuno smireno
*Isto tako Selene...-zastao je,a glas mi je postao poznat
*Nije ti pametno da se družiš sa smrtnicima. Oni te nikada neće shvaćati...Razumijeti...Nikada neće znati kako je to biti besmrtan i zbog toga će osuđivati tvoje postupke. Kloni ih se Selene, upozoravam te zadnji put. Inače ćeš imati posljedice...
Okrenula sam se u trenutku kada je nastala tišina, ali iza mene nije bilo nikoga. Nestao je.
Počela sam razmišljati o riječima koje mi je rekao ON...Možda bi ga trebala poslušati. Pa to je ipak ON i ima iskustva sa takvim stvarima. Ali jednostavno se nisam mogla odvojiti od svog nekadašnjeg načina života. Nisam mogla zaboraviti neke ljude. Majandra je postala jedna od nas, ali Ana...Nekakva sila bi se našla između nas svaki puta kada bi joj pokušala podariti besmrtnost. Još uvijek sam sumnjala na njega, psiho-vampira. Bila sam sigurna da mi tako daje znakove. No u dubini duše sam se nadala da to ipak nije on jer mi se nije dalo više zajebavati s njim.
*Ah! Napokon!-uzdahnula sam primijetivši Anu i Martinu kako izlaze iz disca
Spustila sam se sa zgrade i pratila ih u sjenama kuća. Martina je prepričavala svoju priču. Mogla sam odmah shvatiti kako je bila uzbuđena po tonu njezinog glasa i po zamuckivanju nekih riječi. Ana nije pokazivala neki interes za nju. Izraz lica bio joj je zabrinut. Vidjela sam da ju brine to što me Martina vidjela u ovakvom izdanju. Shvatila sam da sam pogriješila. Nisam se smjela petljati sa smrtnicima. Ali opet, oni su došli k nama, oni su došli u Transilvaniju, bez straha, bez straha od vampira i drugih stvorenja noći. Smrtnici su tako naivni. Oni misle kako su vještice, vampiri, vile i čarobnjaci izmišljeni, ali ovdje u Transilvaniji mogu se naći najčudnija stvorenja svijeta. I svi smo ovdje na jednome mjestu, ne petljamo se s njima...Ali oni uporno dolaze k nama, kao da nas izazivaju.
*Anaaaaaa....-prošaptala sam
Okrenula se oko sebe pokušavajući me naći, ali bezuspješno. Stvorila sam se ispred Martine, stavila joj na usta maramu koja je bila umočena u čarobnu tekućinu koju mi je napravila poznata transilvanijska vještica. Njezino tijelo palo mi je u naručje. U tom trenutku me i Ana primijetila.
*Šta ti radiš?-pitala me uplašeno
*Moramo razgovarati.-odgovorila sam ozbiljno
*Da, i ja to mislim.
*Dogodila se nezgoda u discu. Martina mi je vidjela očnjake. Zna da sam vampir. Neznam šta mi je činiti. Vampirski nagon mi govori da ju ubijem, ali opet....-zastajem
*Ne, Selene, molim te!!! Ne možeš ju ubiti!!
*Ali vidjela me!!
*Ma reći ću joj da si je previše popila i da joj se pričinilo!!
*Neće povjerovati!! To je bilo stvarno!! Moram ju ubiti!!
*Petra, molim te...Sutra odlazimo u Hrvatsku...Zaboravit će na tebe do tada.
U tom trenutku čula sam kako me netko doziva. Sasvim tiho, jedva da sam čula. Ali takav zvuk smrtnici nisu mogli čuti. Zvao me..I znala sam da se moram odazvati tom pozivu.
*Vidjet ćemo da li će zaboraviti....-rekla sam Ani i odletjela na drugu, nepoznatu stranu
Sletjela sam ispred dvorca. Tu sam zadnji put bila kada sam tek došla u Transilvaniju. Bio je to dvorac od Victora. Ušla sam unutra, a na stepenicama me čekao Victor.
Ozbiljnim glasom mi je rekao:
*Vrijeme je Selene, objavili su nam rat.
I tada je ispred mene bacio beživotno tijelo. Bio je to Michael....Michael koji je trebao nastaviti stvarati novu lozu seksualnih vampira. Bio je to Michael s kojim sam ja završila u krevetu...Bio je to Michael kojeg je Victor stvorio i koji mu je bio poput sina...
*O da, objavili su nam rat...-mislila sam u sebi dok sam gledala u Michaelovo truplo
Probudila sam se u nekoj staroj šupi. Oko mene je bio mrak. Samo je jedna svijeća gorila.
*Di sam ja to?-pitala sam sama sebe misleći da oko mene nema nikoga
*Na sigurnome si...Valjda...-odgovorio mi je poznati glas
*Ana?!-vrisnula sam zaprepaštenim glasom i odmaknula se od mjesta od kud je dolazio njezin glas
*U redu je,neću ti više nauditi...Ni ja ni Diabolud...
Kada je izgovorila njegovo ime vidjela sam kako je nešto zabljesnulo u mraku.Bile su to njegove oči...
Tako lijepe,a opet tako smrtonosne...
*Selene...Ja neznam šta se samnom događa...Ja...Ja nisam bila svjesna onoga...Kao da je netko drugi upravljao samnom...Šta mi se događa?-pitala me sa suznim očima
*Neznam Ana,stvarno neznam...-govorim joj zamišljeno
Više mi ništa nije bilo jasno. Nisam znala na koga da sumnjam. Da li da vjerujem Ani ili ne...Iako mi se jedna osoba koja bi ovo mogla učiniti vrtila po glavi...Bila je to moja davna vampirska ljubav. Ali on nije bio bilo kakav vampir...Bio je psiho vampir. Mogao je ući u tvoje misli i izluđivat te. Mogao je upravljati s tobom kako god je htio, a ti ničega nisi bio svjestan. Ali zašto bi on napravio ovako nešto...
*Ana, Diabolus, ja odlazim odavde.
*A kamo ćeš?
*Idem kod Majandre.
*Tko je Majandra?
*Upoznala si ju dok je još bila obična smrtnica kao ti. Iako više neznam šta si ti...-odgovaram joj
*Misliš na S...?
Nije uspjela dovršiti,a ja sam odgovorila umjesto nje:
*Da,mislim upravo na nju. Prošlo je skoro godinu dana od kada živi svoj vampirski život. Znam da se skrasila u dvorcu i sigurna sam da već ima svoj klan. Idem kod nje jer će mi samo ona pružiti sigurno utočište. A ti malena...Ti odi doma i nastavi živjeti svoj život...
*Nejdem ja nigdje...Pa mi smo tu još tjedan dana...Zašto nas ne posjetiš? Sigurna sam da bi te svi u razredu voljeli ponovno vidjeti kako plešeš...Pa ipak si ti naša državna prvakinja...
*Ana...Za mene je ples prošlost...Ja nikada više neću plesati.-odgovaram sa suzama u očima
Dok sam bila smrtnik, cijeli život mi se vrtio oko plesa. Bila sam višestruka državna prvakinja u kombinaciji 10 plesova. Ana je znala koliko mi je stalo do plesa. Uvijek me dolazila gledati i navijati za mene skupa sa svim ljudima koji su imali veliku ulogu u mom tadašnjem životu. Ali od kada sam postala vampir...Nisam plesala...Nemam osjećaje...Ne mogu se sjetiti kako je to...Kad doživiš nešto tako čarobno...
U razmišljanju me prekine Diabolus.
*Selene...Ja sam bio plesač kao i ti...Ako želiš...Možemo otić i posjetiti tvoje prijatelje.
*Nisu mi prijatelji.-okrećem leđa i odlazim
Diabolus je potrčao zamnom,a Ana mi je viknula:
*Mi smo u discu «Kuba nights»!!! Očekujem te!!!
Znala sam da ne bi smjela ići tamo, ali nešto me privlačilo. Ponovno zaplesati...O tome sam mogla samo sanjati...
Sa Diabolusom sam otišla do hotela u kojem sam bila smještena zadnjih tjedana. Iz torbe sam izvukla jedinu haljinu koju sam još uvijek čuvala sa svojih turnira. Bila je to haljina u kojoj sam zadnji put nastupala kada sam osvojila 1.mjesto. T haljina je za mene bila posebna. Obukla sam ju na sebe, zakopčala plesne cipelice, napravila frizuru i našminkala se. Kada sam bila gotova pogledala sam Diabolusa i rekla mu:
*Idemo im pokazati kako se pleše!
Kada smo došli pred klub bila je užasna gužva. Brzinom munje progurali smo se i bez problema ušli unutra. Nisam niti uspjela promotriti sve oko sebe,a do mene je dotrčala Ana i vrisnula mi na uho:
*Sada će pustiti tvoju pjesmu za tango!!! Pleši nam!!!
Pogledala sam oko sebe i vidjela poznata lica. Bili su to moji nekadašnji prijatelji s kojima sam išla u školu. Pitala sam se šta im je Ana ispričala zašto više ne idem u školu.
Muzika je počela svirati. Diabolus me uhvatio za ruku i zavrtio. Totalno sam mu se prepustila. Obožavala sam tango. A očito i on jer se kretao kao da lebdi. Svi su nas pozorno gledali i vrištali kada bi napravili neki inače totalno nemoguć pokret za smrtnike. Totalno sam se uživila i nisam niti shvatila da koristim vampirske moći pomoću kojih se ovako savršeno krećem dok plešem. No nitko vije primijetio...Ili sam bar ja tako mislila. Kada je pjesma završila svi su nam čestitali, ljubila nas i grlili. Svi su se prema meni ponašali normalno. Ana im je rekla da sam napustila školu zbog plesa i da sada putujem sa Diabolusom i usavršavam se. I ko bi reko, svi su povjerovali. Zabavljali smo se, pili, plesali...Bili je kao nekada.
A onda sam osjetila nešto u zraku. Bio je to miris krvi. Neopisivo me privlačio. Nisam se mogla kontrolirati. Okretala sam se oko sebe i tražila izlaz iz disca. Nisam si mogla dopustiti da se razotkrijem. U toj mojoj histeriji slučajno sam se sudarila sa Martinom. Tada je miris krvi postao još jači.
*Oh Petra, tu si. Imaš možda flaster,porezala samse na čašu.-govori mi i pokazuje prst natopljen krvi
Nisam se mogla suzdržat. Očnjaci su mi izašli...Pokazala sam joj ih i glasno zarežala.
Nikada neću zaboraviti njezin prestravljeni izraz lica...
Stay with me........
And I shall make you the greatest king of vampire that ever lived......
Yessssssssss,I swear......
You will forever be strong,
forever young,
forever beautiful,
forever mighty............
Beyond imaginations.................
Stay with me............
.........................................................................................................................................................................................
BLACKOUT!!! Koji k... je on radio tu? Nisam mogla vjerovat!!! Ali ubila sam ga! Bila sam tako jebeno uvjerena da sam ga ubila. Točno sam se sjećala trenutka kada mu je metak probio prsa... Pao je na pod... A krv je iz njega curila i curila... I nije se zaustavljala... Šta je radio ovdje? Ma šta je radio ovdje s njom? Kako se dočepao Ane?!?! Kako?!?!
Nije mi preostalo ništa drugo nego da dođem k njemu... Pa sam to i odlučila napraviti...
Odgurnula sam Bestiariusa od sebe i rekla mu da moram ići... Zbunjeno me gledao i pokušao me uhvatiti za ruku kad sam odlazila od njega.
*Ne! Pusti me!-izderala sam se na njega u trenutku kada mi je čvrsto primio ruku
*Selene? Koji ti je kurac?
*Pusti me! Ne posjeduješ me! Zato me pusti!-govorim mu i izvlačim svoju ruku iz njegovog čvrstog stiska
Krećem prema šanku,ali njega nema. Okrećem se oko sebe,ali ne vidim ga. Previše je ljudi oko mene. Neopisivo sam živčana! Muzika je toliko glasna da cijela prostorija vibrira. Moram izaći odavde,moram... Ali gdje su oni otišli? Gdje? Razmišljaj Selene,razmišljaj! On ju ima... A ona posjeduje tebe... Ne možeš bez nje i nesmiješ dopustiti da joj itko išta napravi... Moram ju naći! Moram!
Krenula sam prema izlazu kada mi je za oko zapeo neopisivo zgodan dečko... Mmmm,morao je biti moj,jesnostavno je morao...
Približavala sam mu se u ritmu muzike... Došla sam ispred njega i okrenula leđa prema njegovim prsima... Već u idućem trenutku polako sam se spuštala niz njegovo tijelo... Naglo me primio i okrenuo k sebi... Pogledala sam ga i primijetila da ima neopisivo plave oči...Jebemu m...! To me najviše palilo! Nisam mogla čekati! Primila sam mu vrat i zarila očnjake u njega. Osjećala sam kako mu srce polako prestaje kucati... I onda je napokon prestalo... Pustila sam ga,a njegovo tijelo je palo na pod. U sekundi sam bila kod izlaza i točno kada sam pogledala iza sebe čula sam nečiji vrisak.
*Aaaaaaaaaaa!!! Mrtvac!!!
Nasmiješila sam se sama sebi i ležerno izašla van. Promatrala sam svaku uličicu i tražila ih. I kada sam već bila spremna da odustanem; vidjela sam ju kako leži na podu.
*Ana!!!-viknula sam i potrčala prema njoj
*Selene...Nee...Ne približavaj mi se...Ovo je zamka..-govorila mi je još mamurna od neke droge koju su joj očito dali
*Ma nije me briga Ana! Neću mu dopustiti da ti naudi! Nikada!
*Ali...On...On nije sam...
*Kako misliš nije sam?
*Evo kako misli...-čula sam poznati glas iza sebe
*Lucian? Ne mogu vjerovati...
*Okreni se Selene...Pogledaj me...
Znala sam da nemam vremena za njegove igrice,pa sam zato i odlučila riskirati. Polako sam stavila ruke u kaput kako bi dosegnula pištolje; pištolje sa srebrnim metcima. To mi je bila jedina nada da se zauvijek riješim Luciana, bez obzira na posljedice. Posegnula sam za pištoljem i naglo se okrenula i ispalila nekoliko metaka za redom u smjeru Luciana. Začula sam Anin vrisak i brzo otrčala do nje gledajući kako moji metci probijaju Lucianovo tijelo. Uzimam Anu za ruku i širim svoja crna krila koja prekrivaju puni Mjesec. Dok sam letila prema prvoj visokoj zgradi promatrala sam Damiena. Nešto se s njim dogodilo. Bila sam uvjerena u to. Izoštrivši pogled ugledala sam veliku ranu na njegovom vratu. Bio je to ugriz. Ali ne bilo čiji ugriz. Bio je to ugriz lycana... Sada je jedan od njih; više ga ništa ne može spasiti.
Spustila sam nas na vrh od neke zgrade. Ana se još uvijek tresla. Nisam znala šta da učinim. Da li da se javim Majandri ili ne... Ali toliko se toga dogodilo od kada ju nisam vidjela...
U mom razmišljanju prekinula me nekakva crna sjena koja se približavala Ani i meni...
Odmah sam primila pištolj spremna da pucam.
Sjena se micala polako,vrlo polako. Nisam znala šta bi to moglo biti. Nisam niti pretpostavljala da je to on.
Napokon ga je obasjala Mjesečeva svjetlost. Bio je to muškarac iz diska kojeg sam ugrizla prije nego što sam otišla u potragu za Anom.
Nasmiješila sam se i pogledala u Anu. Ona me je još uvijek zbunjeno gledala.
*Znaš tko je ovo?-pitam ju
*Ne.-odgovara uplašeno
*To je moja žrtva. Vidiš koliko je ovisna o meni? Ugrizla sam ga i takvog ga ostavila u disku,a on me je našao. A znaš zašto?
*Ne...
*Zato jer treba moju krv. Treba moju krv jer inače će umrijeti... Reci mi Ana... Da li da mu dam da pije...? Ili da ga pustim da tu istrune?
*Zašto mene to pitaš? Kakve veze ja imam s tim?
*Pa imaš Ana... Ne bi vjerovala,ali imaš...Onda?-pitam ju očekujući odgovor
*Daj mu da pije.-govori kroz suzne oči
*Jesi sigurna Ana?
*Da!!! Sigurna sam! Daj mu da pije!
*Kako ti kažeš...
Spuštam se na koljena i primam mu glavu. Cijelo lice mu je blijedo. Samo njegove nebesko plave oči prate svaki moj pokret.
Skidam sa sebe kaput i dižem rukav od majce. Dajem mu svoju ruku,a on ju prima k sebi kao životinja.
Nije čekao niti sekunde,odmah je zario svoje očnjake u moju ruku.
*Aaaaah!!! Koji jebeno dobar osjećaj!-govorim i gledam Anino lice koje pozorno prati ispijanje moje krvi
*Sada bi bilo dosta!-pokušavam izvući ruku
*Dosta rekla sam! Pusti me! Hej tebi se obraćam! Dovoljno si pio!
Usprkos mojim molbama,on nije prestao pit. Počelo mi se vrtiti. Pala sam na pod,a on je još uvijek pio. Pogledala sam u Anu,a ona se samo nasmiješila.
*Šta je tebi smiješno glupačice mala?!-prozborila sam slabašnim glasom
*Još Diabolus! Još pij!-rekla je
Čim je to rekla,on je još snažnije zario svoje očnjake u moju ruku.
*Aaaaaaaaaaa! Šta pokušavaš?! Jesi ti normalna?! Ispit će svu krv iz mene!
*Možda mi je to i namjera.-odgovara
*Kako možeš...Kako možeš upravljati njime...? Šta si ti...?-govorim i polako gubim svijest
*Smanji Diabolus...Lakše malo.-čujem kako mu govori
I doista je smanjio ugriz. Ništa mi nije bilo jasno,ali željela sam da ovo prestane. Željale sam da me pusti.
*Molim te Ana...Molim te...
*Nisam dobro čula. Možeš li ponoviti?
*Molim te...Reci mu da me pusti...
*Nemogu vjerovati...Slavna gospodarica svih vampira moli mene... Hahahaha!
*ANA!!! Ne igraj se samnom! Reci mu da me pusti!-govorim kroz zadnje atome svoje snage
*U redu...Diabolus pusti je!
I pustio me. Niz njegove pune usne kapala je krv...Moja krv...Gledao me...A moj je pogled bio prazan...Čula sam da je Ana nešto pričala,ali koliko god sam se naprezala da čujem šta govori,bilo je bezuspješno...
Ostajem ležati,a moja krv teče iz mene kao rijeka...Kap po kap...Ne...Slap po slap...
..............................................................................................................................................................................................................................................................................................................
BLACKOUT
*O bože...Da,ja sam vampir...Imaš li šta protiv???-govorim mu sarkastično
*Iznenadila si me...Mislio sam...mislio sam...
*Šta si mislio?
*Mislio sam da si kao ja...
*A šta si ti ako se smije znat? Imaš krila...Znači da nisi jedan od običnih smrtnika...
*Nije važno šta sam ja...Važno je da si ti vampir,a ja se ne družim s vampirima. Oni su vražja djeca!
*Pa hvala na komplimentu...-govorim mu kroz neiskren osmijeh
*I šta nećeš mi reć šta si ti? Pa valjda si svjestan toga da imam moći koje to vrlo lako mogu izvući iz tebe...
Pogledao me izbezumljeno i lagano otvorio usta kao da mi je htio nešto reći.
*To sam si i mislila...Slušam...-odgovaram mu i udobno se zavaljujem u veliku kožnu sofu
*Ja sam...Ja sam nešto između arkanđela i...-zastao je
*Da?-bila sam uporna
*...i demona...-govorio je posramljeno
*Ohooo...Izgleda da ti imaš burniju prošlost nego ja.-uživam rugajući mu se
*Slušaj me dobro...Nisam te spasio da bi me ti zajebavala u vlastitoj kući. Jasno? Spasio sam te,dobro si i sad možeš ić!
*Ali...Nisam bila mislila ništa loše. Samo sam se bila malo šalila...
*Svejedno...Možeš ić...-odlazi u mrak
*Čekaj!!! Bestiarius!!! Čekaj,molim te!!!
*A zašto? Rekao sam ti da ne namjeravam imat posla s vampirima!
*Ali nitko ne mora znat. Stvarno mi treba odmor...Iscrpljena sam i puna ogrebotina. A i moram se odmorit...Pa ipak je sutra Noć vještica...-govorim mu kroz smješak
*OK...Uspjela si me nagovoriti...Dođi da ti pokažem gdje ćeš spavati...
*A šta neću spavati u tvom krevetu?-uporno ga izazivam
*Selene...Istina je da si vampir,ali mislim da si malo previše dopuštaš u kući jednog arkanđela koji je protjeran i kažnjen demonskim životom...
*Da,naravno...Kako ti kažeš...
Pratila sam ga oprezno i promatrala kuću koja je jednostavno bila prelijepa...
Sve u nijansama crne i crvene.
Zastori od crnog pliša...
Svijeće po svim zidovima...
Bilo je presavršeno da bi bilo istinito...
*Evo. Ovo je tvoja soba.-otvorio je vrata od velike sobe i uveo me unutra
*Hvala. Dalje ću se snaći sama.
*Vidimo se ujutro. Laku noć Selene.-dolazi do mene i ljubi me u obraz
Nisam mogla vjerovati tome šta se upravo dogodilo,no nisam se previše obazirala. Bila sam hladna prema svima oko sebe. Nisam dopustila nikome da mi se približi,da me upozna. Ne nakon njega...
Promatrala sam sobu. Prekrasan veliki krevet natkriven crvenim baldahinom od pliša. Na krevetu su bili crni i crveni jastuci, također od pliša. Atmosfera u sobi bila je jednostavno predivna. Uzela sam svoj upaljač i zapalila svijeće koje su visjele na zidovima. Primjetih kako moja soba ima i balkon. Izašla sam van i promatrala mjesec. Dan prije Noći vještica. Mjesec samo šta nije pun. Osjetih naglu potrebu da zapalim cigaretu. Zavučem ruku u svoj crni kaput i izvadim iz njega kutiju bijelog Marlbora. Zapalim cigaretu i povučem veliki dim. Ah,koji je dobar osjećaj kada nakon dugog vremena zapališ cigaretu. Slučajno pogledam desno od sebe i primijetih Bestiariusa kako sjedi na rubu ograde svojeg balkona. Neopisivo me zanimalo o čemu razmišlja,ali ipak sam se kontrolirala i odlučila sam mu ne ući u misli. Samo sam ga promatrala. Bio je neopisivo privlačan.
Najednom je okrenuo glavu i primijetio me. Brzo sam se okrenula i sakrila iza velikog bora koji je bio na terasi kao ukras. Ponijela sam se kao malo dijete i zbog toga sam se korila idućih 5 minuta. Kada sam mislila da je «opasnost» prošla provirila sam iza bora i pogledala u smjeru njegovog balkona. No on je još uvijek gledao prema meni. Nasmiješio mi se,a na njegovim obrazima sam odmah primijetila male jamice koje su na njemu izgledale preslatko...Ma dosta Selene! Od kada si ti postala tako sladunjava?! Sjela sam na ogradu i do kraja popušila cigaretu. Pravila sam se kao da ga ne primjećujem. Još sam zadnji put pogledala u Mjesec koji je sjao iznad mene i zatim sam se povukla u svoje odaje.
Jutro je brzo došlo. Probudila sam se,a svuda oko mene je još uvijek bio mrak. Izašla sam iz sobe u kućnom ogrtaču koji me je čekao na stolici pokraj kreveta. Kao i sve u kući,i on je bio od pliša,crvene boje,ali nešto kraći,tako da mi je tek jedva pokrivao..hmmm...pa znate na šta mislim...Izašla sam iz sobe i spustila se niz porculanske stepenice. Mrak svuda oko mene. Samo su svijeće gorjele na zidovima. Nekako sam uspjela naći kuhinju. Otvaram vrata i ugledam ga kako nešto maže na kruh.
*Dobro jutro!-rekao mi je
*Dobro jutro!-odzdravila sam mu
Sjela sam za stol i još uvijek snena trljala svoje oči.
*Pošto znam da vampiri nisu neki ljubitelji «normalne» hrane,nabavio sam ti nešto.-govori i donosi čašu na stol
*Nisi valjda? Krv? Od kuda ti?
*Zar je važno? Važno je samo da mi ti preživiš...
*Hvala ti,stvarno...
*Nema na čemu.-odgovara i stavlja u usta komad kruha s pekmezom
Tokom doručka dosta smo vremena proveli pričajući o svojim životima i problemima. Saznala sam puno toga o njemu i što mi je više i više pričao o sebi,to mi se i više sviđao.
Večer se približila tako brzo da nisam mogla vjerovati.
*I šta će moja draga gošća raditi za Noć vještica?
*Ah...Ništa...Vjerojatno otići u lov na večeru i zatim ovdje u tvoj topli dom...-govorim bez imalo volje
*A ne,ne...Ja to neću dopustiti. Ideš samnom u noćni klub u blizini. Vlasnici organiziraju party za Noć vještica i jednostavno znam da će bit predobro. Onda? Ideš samnom?
*Ali nemam ništa za obuć...
*Ja sam se pobrinuo za to...
*A da? A kako to?
*Odi u sobu...Nešto te čeka na krevetu. Isprobaj pa mi dođi pokazati kako ti stoji.
*Naravno!!!
Otišla sam u svoju sobu i na krevetu našla kutiju zatvorenu sa velikom crvenom mašnom. Otvorila sam ju...Nisam mogla vjerovat. U kutiji se nalazila haljina od pliša. Bila je tako jednostavna,a opet tako posebna. Obukla sam je. Dosezala mi je do malo ispod bedara. Ono šta ju je činilo posebnom bila je crvena traka koja se vezala oko struka. Ali pored te kutije se nalazila još jedna. Otvorila sam ju,a unutra su bile visoke kožne crne cipele na petu. Oduševila sam se kad sam shvatila kako ima dobar stil za modu. Obula sam ih i jednostavno je sve izgledalo savršeno. Otišla sam u kupaonu našminkat se. Stavila sam maskaru i crnu olovku na oči. Na usne sam nanijela ruž u boji krvi. Mmm,tako jebeno simbolično. Izašla sam iz sobe sva zadovoljna. Spustila sam se do velikog predsoblja. Stajao je okrenut prema velikom kaminu. Nije me primijetio. Glasno sam se nakašljala na šta se on odmah okrenuo. Iz ozbiljnog izraza usana sad se razvukao iskren smiješak.
*Izgledaš...-zastao je
*...prekrasno...
*Hvala!-uskliknula sam i zatrčala sam mu se u zagrljaj
*Mmmm! To ti tako fino mirišeš?-pitala sam ga
*Da. Sviđa ti se?
*Nije loše.-pokušavala sam prekrit oduševljenje
*Idemo?
*Naravno.-odgovaram i primam ga ispod ruke
Noć je bila mlada. Puni Mjesec sjao je visoko na nebu. Znala sam da će ovo bit uzbudljiva večer.
Ušli smo u disko pod nazivom «Devils of night». Ljudi koliko ti srce želi. Mlado meso na sve strane. Samo me čeka da dođem.
Sjeli smo za prvi slobodni stol. Nisam imala namjeru napit se te večeri. Ali on je imao tu namjeru. I uspio je u njoj. Napio je i mene i sebe. Tequila za tequilom i naš stol je bio pun praznih čaša i kora od limuna. Redali smo jednu za drugom. Doslovno smo se natjecali. Kada smo bili poprilično pijani,odlučila sam ga izazvat i izvest na plesni podij. Prihvatio je moj izazov. Nisam bila niti svjesna koliko dobro je plesao. Pustili su moju najdražu pjesmu-«Dance with me,make me sway-remix,cha cha cha». Već dugo nisam bila plesala latino plesove iako sam u svom besmrtnom životu bila državna prvakinja Hrvatske. Jako sam se iznenadila kada me Bestiarius poveo koracima da plešemo cha cha cha. Gibali smo se u ritmu latino muzike. Sve na meni bilo je mokro. Ovo je bilo tako jebeno napaljujuće. Bilo je...Hmmm...Kako sam ja to voljela reć...Jebozovno... Tijela su nam bila jedno uz drugo i gibala su se jednostavno savršeno ujednačeno. Sve oko mene je u tom trenutku bilo nestalo. Bili smo samo on i ja. Nitko više. Ne sjećam se kada sam se zadnji put ovako opustila i zabavila za Noć vještica.
I onda...Neznam kako sam ga uopće primijetila u toj hrpi ljudi. Stajao je tamo s njom. Izraz njezinog lica bio je toliko bolan i jednostavno sam morala reagirati instinktivno...Bez obzira na posljedice...
Noć vještica ili Halloween je noć uoči dana mrtvih, a zapravo je skraćenica od "All Hallow's Eve" ili "Hallow Eve" (Sveta večer, noć uoči Svih svetih), slavi se prije svega u Irskoj, SAD-u, Kanadi, Puerto Ricou, Australiji i Novom Zelandu, a odgovara katoličkom blagdanu Svih svetih.
Stari Kelti su 1. studenog slavili kao početak nove godine, a proslava je bila posvećena bogu Sunca, ali i gospodaru smrti (Samhainu). Vjerovali su da za punog mjeseca, a najčešće noć prije dana mrtvih, mrtvi napuštaju svoje grobove, te nakratko opet dolaze na Zemlju i posjećuju svoje domove, zbog toga su se živi, prestrašeni mogućnošću sustreta s mrtvima, prekrivali zastrašujućim maskama i stvarali veliku buku. Dolaskom Rimljana, noć mrtvih dobiva stalni datum, a te noći prema starom rimskom vjerovanju, crni bog lova Samain preuzima vlast nad svijetom, ubija srndaća (boga Sunca), a božicu vegetacije odvodi u podzemlje, gdje ona do proljeća bdije nad mirujućim sjemenkama, usnulim životinjama i dušama mrtvih. U toj noći su se simbolično gasile sve vatre u ognjištima, vjerovalo se da mrtvi posljednji put dolaze na ovaj svijet, pa su jedni na pragovima svojih kuća ostavljali hranu, a drugi su postavljali izdubljene repe, cikle ili krumpir s upaljenom svijećom, kako bi griješne duše uplašili, a dobre pronašle put kući. Bundeva je tek u 16. stoljeću postala popularna za dubljenje najprije u Americi, a zatim i u ostatku svijeta.
Noć vještica, poznatija kao Halloween, obilježava se 31. listopada.
Noć 31. listopada zapravo predstavlja keltski blagdan "Samhain" kojim vještice slave svoja božanstva, božicu u vidu starice i boga u vidu rogatog gospodara smrti. One vjeruju da je te noći veo koji razdvaja svijet mrtvih od svijeta živih najtanji. Tako je noć uoči blagdana "Sviju svetih" postala "Noć vještica", dakako, komercijalizirana.
Halloween ili Noć vještica blagdan je koji se slavi u Americi, a koji se zbog simpatične ikonografije sve više prihvaća i kod nas. Glavni simbol Noći vještica su bundeve, te sve što može uplašiti (kape vještica, metle, pauci, duhovi…).
Proslava Halloween-a ima dvojaki izvor nastanka. Prvi je predkršćanski keltski blagdan povezan s proslavom keltske Nove godine. Drugi je izvor kršćanski blagdan Svih Svetih i Dušnog dana. Na britanskim otocima je blagdan Svih Svetih nazivan All Hallows, a predvečerje blagdana All Hallows Eve, odakle i (spajanjem i kraćenjem) i naziv Halloween.
Sama riječ, "Halloween," svoj izvor je našla u katoličkoj crkvi. Ona dolazi iz sažetka All Hallows Eve. 1. studeni "All Hollows Day" (ili "All Saints Day"), je katolički blagdan u čast Svih Svetih. Ipak, u 5. stoljeću prije nove ere, u Keltskoj Irskoj, ljeto službeno završava 31. listopada praznikom Samhain (sow-en) - Keltskom Novom godinom.
Riječ Halloween ima svoje korijene u Katoličkoj crkvi iz naziva blagdana–Svi Sveti-All Hallows Eve-01.Studenoga, ali običaj potječe iz poganskih vjerovanja.
Jedna stara irska priča govori, da na taj dan duhovi onih koji su umrli protekle godine, traže duhove onih koje će prokleti i opsjedati sljedeće godine.
Živući koji nisu željeli biti opsjednuti, su u noći 31. Listopada, gasili vatre u svojim domovima, kako bi ih učinili hladnim i nepoželjnim. Tada bi se oblačili u svakojake kostime i bučno paradirali po susjedstvu, kako bi bili što destruktivniji, ne bi li tako uplašili duhove koji su tražili tijela za opsjedanje.
Rimljani su prihvatili ovaj keltski običaj kao svoj vlastiti i s vremenom ga ritualizirali, tako da je presvlačenje u kostim vještice, goblina, duhova, i sl. dobilo svoju svjetsku ulogu.
U prvom stoljeću ove ere, Samhain je pretvoren u veličanje za neke od ostalih rimskih običaja koja su se održavala u listopadu, kao njihov dan u čast Pomone, rimske božice voća i drva.
Običaj "trick-or-treat" također potječe od Kelta iz 9. stoljeća.
Na Dan Svih svetih, siromasi su išli od kuće do kuće moleći za "duhovne kolače", izrađene od četvrtastih kruščića. Što je više kruščića dobio, prosjak bi molitvom zagovarao put u raj mrtvoj rodbini darodavca.
Jedna legenda iz keltskog folklora govori i o običaju "Jack-o-lantern" a koja ukazuje na nastanak bundeve kao simbola ove noći.
Čovjek zvan Jack, bio je notorni pijanac i varalica, pobjegao je pred Vragom popevši se na drvo. U krošnji je napravio križ i zarobio njime Vraga koji se popeo za njim. Tada je Jack načinio dogovor sa Vragom obećavajući mu oslobođenje ako ga više ne bude iskušavao.
Kada je umro, Jack nije otišao u raj zbog svog pakta sa Vragom, ali nije dobio ulaznicu ni za pakao, jer je prevario Vraga.
Zbog toga mu je Vrag dao malu žar da mu osvijetli put u vječnom mraku. Žeravicu je stavio u izdubljenu bijelu repu kako bi je sačuvao što duže.
Tako je nastala Jackova lanterna .
Kad su imigranti došli Američanima, otkrili su da obična bundeva puno bolje uspijeva nego bijela repa.
Tako je "Jack-O-Lantern" u Americi postala "hollowed-out pumpkin".
Rimljani su prihvatili ovaj keltski običaj kao svoj vlastiti. U prvom stoljeću ove ere, Samhain je pretvoren u veličanje za neke od ostalih rimskih običaja koja su se održavala u listopadu, kao njihov dan u čast Pomone, rimske božice voća i drva.
Običaj Noći vještica je doveden u Ameriku 1840-ih sa irskim useljenicima koji su iz svoje zemlje bježali radi nestašice krumpira.
Ljepota osvijetljene noći običajima pomalo nalikuje našim Pokladama, odnosno Fašniku (zbog maskiranja, obilaska kuća, darivanja novčićima i slatkišima) te prosinačkom Nikolinju, kada umjesto vještica i duhova djecu plaši strašni Krampus s lancima i šibama. Zanimljivo je da se u našim kontinentalnim krajevima Krampusa darivalo narezanom repom, a da su se o Svim svetima u Dalmaciji pripremali fini bademovi kolačići-bombončići - bobići ili fave dei santi, odnosno fave dei morti (glas mrtvih ili bajke mrtvih).
Današnji Halloween šaljiv je i radostan običaj bez onostranih značenja, a sve naglašenije potrošački. Kupuju se maske i osobito mnoštvo predmeta u obliku bundeva. Kako je baš jesen uistinu njihovo doba, omiljen je i stol s raznovrsnim jelima od tikava.
Iako su mnogi prihvatili kultnu zabavu Halloween kao svoj omiljeni praznik, sama Noć vještica nije izrasla iz vještičarenja, a prokletstvo nije čar te noći.
"Kako bi sve bilo u stilu Noći vještica, najbolje će biti da prostor prigodno ukrasite u stilu vještičjeg bala."
Prvo šta sam ugledala kada sam otvorila oči bilo je za mene smrtonosno svjetlo...
Moja prva reakcija-visoki krik koji bi se mogao opisati kao mačji plač, a zatim osjećaj kako mi Sunčeve zrake polako prže ruku koja se nalazila točno na svjestlosti. Iste sekunde skočila sam preplašeno na zid i gledala neke čudne ljude oko sebe. Jedina osoba koju sam odmah prepoznala bila je ona-Ana... Ne,nemoguće... Nikako je se ne mogu riješiti. Pored nje je stajala još jedna cura. Bila mi je poznata ali nikako se nisam mogla sjetiti njezina imena. Promatrala sam tako njih dvije i cijelu sobu u kojoj sam se nalazila. Bila je sva u bijelom. Doslovno mogu reć da je blještala. Užas!!! Bilo je očito da sam u bolnici, a toliko sam ih mrzila...
Nisam znala šta da napravim, kako da pobjegnem, sve oko mene bilo je tako malo, cijela soba i sve u njoj. Jebeno iritantno!!! Nije mi preostajalo ništa drugo nego da se suočim sa stvarnosti. Oprezno sam se spustila sa zida i promatrala svaki Anin korak. Pokušala mi se polako približiti ali nisam joj to dopustila. Na svaki njezin korak prema meni pokazala bi joj svoje očnjake kao nekakva divlja mačka. Pokušala sam joj pokazati da mi se ne približava jer će u protivnom nastradat. Ali i ona i ja smo bile svjesne da ju više nikada ne bi napala, bila je previše opasna za mene, zato se i nije obazirala na moje očnjake te se i dalje nastavila približavati prema meni. Bila sam previše bijesna da bi se raspravljala s njom zato sam skupila još ono malo snage šta sam imala i naglo ju odgurnula od sebe. Pala je na krevet i lupila glavom u zid. Nisam se uopće obazirala na to. Uzela sam svoje stvari i bezbrižno istrčala iz sobe. Trčala sam koliko su me noge nosile prema izlazu iz te odvratne ustanove. Kada sam napokon istrčala iz bolnice,uz veliku bol sam raširila krila i vinula se u zrak. Nisam dugo letjela jer me svladao preveliki umor i polako sam gubila snagu. Znala sam da ću se srušiti, jednostavno više nisam mogla držati niti vlastitu težinu u zraku. Sve sam manje zamahivala krilima i polako padala. Rušila sam se prema zemlji velikom brzinom i nisam mogla učiniti apsolutno ništa. Opet sam se prepustila.
Padala sam... I točno trenutak prije nego što sam trebala udariti u tlo nešto me uhvatilo i odletilo samnom dalje. Sve to bilo mi je jako neobično. Umornim pogledom pokušavala sam vidjeti tko je to biće koje me je ulovilo. Nikada prije ga nisam vidjela. Da, bio je to neki nepoznati muškarac. Pogledao me, ali nije progovorio niti jednu riječ. Nastavio je letjeti u nepoznatom smjeru. Smeđe kovrče padale su mu preko predivnog lica, a oči su mu bljeskale na odsjaju mjesečine. Bilo je nešto u njemu, nešto šta se ne može opisati rijčima, nešto šta mi je pružalo sigurnost.
Najednom smo se naglo strmoglavili prema velikoj kući, mogla bi opisati da je izgledala kao villa. Izgledala je savršeno. Kad smo sletjeli, polagano me ispustio iz svojeg naručja. Gledao me sa tim svojim očima i samo je šutio. Izgledao je neopisivo tajanstveno. I tada je progovorio... Imao je neopisivo čvrst i muževan glas...
*Bestiarius...Drago mi je.-govori i pruža mi ruku
*Selene...-odgovaram mu i pružam ruku
*Ajme!!! Kako su ti ruke jebeno hladne! Šta ti nemaš cirkulaciju?!-povikao je i naglo mi pustio ruku
*Ma ne...-promrmljala sam sama sebi u bradu i gurnula ruke u džep od bolničke pidžame
*Izgledaš kao da si pobjegla iz bolnice-govori mi kroz jebeni smješak
*Pa da budem iskrena i jesam...
*Ma da? Zašto?
*Ah...Duga je to priča,vjeruj mi...
*A ja barem imam vremena na bacanje...
*Ne,ne...Jednom drugom prilikom ću ti ispričati.
*Ajde se molim te nasmij...
*Zašto?
*Zato...
*Neću...Reci zašto?
*Zato jer želim vidjeti kako se smiješ...
Rekao je to na takav flegmatičan način da sam se nesvjesno nasmijala.
*Znao sam!! Ti si vampir!!-govori sa stravičnim izrazom na licu
The thirst is unbearable; I don’t know how long I’ll be able to survive like this.
My throat is parched, my tongue dry, I wish I would die.
I know I can’t.
My skin is whiter than snow, whiter than death, for that is what I am.
I am Death. I am the Bringer of Death.
I thrive on the life of others; my entire existence is a curse.
Ripped from my family, my beloved father, and forced here, into this horrible coven.
This coven of Life-Drinkers, Blood-Stealers, Vampires.
I am going mad with thirst, I hear an unholy scream.
I cover my ears to block the torment, but I realize it’s my own voice piercing the silence.
I’m desperate, I need life, I need blood.
I smell it, life! Blood! It’s coming closer!
I see an unruly man being dragged towards me.
He’s unshaven and filthy, I can smell the torture he’s been put through.
But above all, I smell his blood.
I lunge for him, ignoring his pitiful cries for help.
My teeth pierce the skin of his neck.
I almost moan at the taste of blood.
I suck greedily, hungrily.
Finally I’m finished, and I look down to see my victim.
It was my father.
A blood-curdling yell rips from my throat as I curl into a ball.
I weep as my captives laugh.
We have been blessed with the scent of decay,
We crave for crimson blood,
We have been praised by the dead of night,
So spread your delicate black wings,
Feel free, take flight.
When all our souls entwined as one,
Don’t ever feel alone,
When all of our deadly kind unite together,
We will walk the dusty path of faith,
Soft steps, like a drifting feather.
Leaving the trial of human essence,
In our recurring destiny to battle,
Leaving the shattered life force within,
Losing to the vampirism drive,
Our real self dies, to our satanic sin.
Transforming into insanity’s child,
Living in despair,
Transforming into beautiful creatures,
Drinking the vital fluid of countless beings,
To satisfy our hideous features.
Our sharp haemic fangs of doom,
Sink into your soul,
Cleansing your body from red liquid circulation,
You fell peacefully to the ground,
Awake after the deep slumber, join our federation…
Let me stroke your hair
Let me touch your skin
Give me just a taste
...Tilt your chin
Lips upon your throat
Fangs within your vein
Sipping at your blood
...Feel the pain
Cold may be my touch
Do not stop to think
You will be on fire
...As I drink
Shot at 2007-08-18
Nisam znala šta je bilo u Aninoj krvi, ali u ovom trenutku nisam niti mogla razmišljati. Sve oko mene najednom se počelo vrtjeti, gubila sam tlo pod nogama, nisam imala orijentaciju, a kapci su mi bili sve teži i teži. No usprkos svemu tomu željela sam otići što dalje od nje. Osjećala sam da je u njoj nešto šta bi me moglo ubiti...
Raširila sam krila i poletjela visoko u zrak. Lelujala sam malo lijevo-desno, malo gore-dolje. Iako nisam bila svjesna šta se događa oko mene, čula sam kako me dozivala. Pogledala sam ispod sebe i pogledom ju tražila po mračnim ulicama Transilvanije. Ali nje nije nigdje bilo. Na trenutak sam pomislila da mi se samo pričinjava, ali onda opet, zvuk njenog glasa. Nisam više mogla letjeti, bila sam previše nemoćna. Odlučila sam se spustiti na zemlju dok sam još koliko-toliko bila svjesna. Ali nisam više mogla zamahivati svojim krilima. I prvi puta u svome vampirskom životu, ja se prepuštam i padam...
I onda najednom BOOOM!!!!!! Glasan zvuk mog pada na pod. Glavo sam lupila u zemlju i osjetila kako mi krv navire iz glave.
Oko mene se stvorila malena crvena lokvica krvi. Tako sam ja uvijek ostavljala svoje žrtve-na podu, s tupim pogledom u prazno i lokvicom krvi oko njihovog beživotnog tijela. Bila sam poput njih. Razmišljala sam o svom životu i tada mi je glavom prošlo pitanje:
*Zar će ovako završiti moj besmrtni život? Zar sam to zaslužila?
I dok sam tako razmišljajući gledala u zvijezdano nebo i puni Mjesec, ispred mene se pojavilo neko biće. Nisam mu se mogla usprotiviti ni da sam htjela. Zato sam bespomoćno ležala i gledala ga.
*Ana! Dolazi ovdje! Našla sam ju! To je ona, sigurna sam!-govorilo je nepoznato biće
Tada je došla Ana, nagnula se nad moje tijelo i počela nešto pričati s tom drugom osobom.
*Moramo ju odvesti u bolnicu!-reklo je nepoznato biće
*Ne, ne možemo ju odvesti u bolnicu! Ne smijemo!-odvratila je Ana
*Šta si ti normalna?! Zar želiš da umre ovdje?!
*Pa ne,ali...-zastala je i pogledala me
Sada je Ana znala šta sam ja u stvari i zato me nije željela odvesti u bolnicu.
*No,Ana? Vodimo ju u bolnicu ili šta?
Šutila je...
*Ana! Reci mi! Zašto ju ne smijemo odvesti u bolnicu?!
Ana me još uvijek gledala i šutila...
Zadnjim naporima snage digla sam glavu i prošaptala...
*Nemoj joj reći...Ne smiješ nas odati...-i zatim sam klonula
Nakon toga se nisam sjećala više ničega.
Bila sam uvjerena da sam zaspala i da je sve to samo ružan san.
Ali onda sam se probudila...
Polako sam otvorila oči...Aaaaaaaaaaaa!!!!!!! Svjetlost!!!!!!!!!!
As the sun descends, fear creeps over me.
Crawling inside is dread of what I might see.
They’re coming after us; you just can’t escape this.
They’re hungry for blood; it’s ours they’re craving.
Creatures of the night, creatures of the damned.
It’s what I’ll soon be; It’s what I soon am.
My heart pounds from the blood I taste.
All time will change once I will awake.
What will you do once I turn cold?
Will you use the stake in which you now hold?
My life is cut short, my fate now decided.
A new experience awaits me, something I’m burdened with.
Kill me now, stake me now, set my soul on fire.
I’m turning into black, turning into something I loathe of.
Would you have the guts to damn me for all eternity?
Could I forgive you for the pain you’ll cause me?
Go while you can and save what is left.
Staying with me is what we’ll both regret.
Have a good life; I hope you do well.
Just remember if you don’t make it, I’ll see you in hell.
VAMPIRI
Žele vam piti krv i to rade već neko vrijeme. Vampiri se pojavljuju u raznim kulturama već tisućama godina, iako verzija koju mi poznajemo - s velikim očnjacima i ljesovima umjesto kreveta - potječe iz istočnoeuropskih mitova 18. i 19. stoljeća. Ta legenda kaže da netko tko se rodio s deformacijom ili je umro neobičnom smrću ustaje iz groba kako bi terorizirao žive. Vampiri su 'neumrli' i moraju se hraniti ljudskom krvlju da takvima i ostanu.
Vampir je legendarna zvijer-mitološka osoba ili životinja koja predaji živi o čovječjoj ili životinjskoj krvi, i koja također posjeduje mnoge čarobne i nadnaravne moći. Skoro sve kulture i civilizacije posjeduju nekakav mit o krvopijnim stvorenjima ili vampirima. U prirodi postoje životinje i organizmi koji žive na tekućinama drugih životinja od kojih je jedna od njih i krv, te se termin vampirizam ili krvopijstvo u zoologiji koristi za naprimjer:pijavice, komarce. U popularnoj kulturi termin vampirizam ili krvopijstvo koristi se za pogrdan naziv za amoralno i bezgranično iskorištavanje pojedinaca ili društva. Isto tako vampirstvo, vampirizam, povampirenje su termini koji se koristi kao termin za demoniziranje naroda, pojedinca ili organizacija jer vampiri su demoni i oličenje zla te su jednaki sotoni, koji je slika i prilika zla.
Vlad Drakula, najpoznatiji je predstavnik vampirske populacije.
DEMONI
Demoni su sve od sotoninih pristaša, palih anđela do zlih stvorenja. Kroz razne imaginarne filmove i knjige stvaratelj ih može definirati po onome što je njemu značajno.
Od najstarijih se vremena vjerovalo da demoni mogu utjecati na život i sudbinu ljudi. U pretkršćanskim vremenima bile su to dobre i zle natprirodne sile, duše pokojnika, nevidljiva bića, neka vrsta duhovnih savjetnika. Kasnije su dobili atribute i obličja zlih duhova, vještica i vragova kojih su se ljudi iskreno bojali.
Demoni iz grčke mitologije doživjeli su metamorfozu od bića sličnih bogovima do zlih duhova, egzistirali su u podzemnim svjetovima i javljali se na poziv okultista (čarobnjaka) prilikom obrednih crno-magijskih ceremonijala i obreda žrtvovanja.
U kršćanskoj demonologiji, demoni su anđeli koji su izdali svoju prirodu, ali koji nisu zli ni po prirodi ni po podrijetlu, već zbog toga što se ne pokoravaju svojoj prirodi. Uopćeno je mišljenje da demoni predstavljaju personifikaciju zla i da čovjeka ne okružuju samo noću, kada vrše napade i izazivaju noćne more i košmare, već uvijek, u svako doba dana. Demoni mogu doći i bez poziva da bi opsjedali duše nevjernika ili griješnika, ljudi koji su se različitim nedjelima tijekom života „ogriješili“ o ljudski moral i nebeska pravila.
VUKODLACI
U pravilu normalni i pristojni sve dok ne izađe puni Mjesec, vukodlaci su prokletnici koji mijenjaju oblik, a pojavljuju se u legendama još od antičke Grčke. Poput vještica, u srednjem su ih vijeku progonili i okrivljavali za ubojstva koja nisu znali drukčije objasniti. Iako su pojavom raznoraznih CSI-a priče o vukodlacima-ubojicama nestale svuda osim u Hollywoodu, još postoji poremećaj u dlakavosti koji se od milja zove 'poremećaj vukodlaka'.
Vukodlak u mitologiji znači osoba koja se mijenja oblik u vuka pomoću čarolije ili kletve. Srednjovjekovni kroničar Gearvase of Tilbury povezao je transformaciju s punim mjesecom, no rijetko je korištena sve do korištenja tog načina u modernim književnim djelima. Govori se da se vukodlak može ubiti ako je upucan sa srebrenim metkom, no to je ipak razlika između književnih djela i narodnih legenda. Nekad se držalo da vukodlaci nakon smrti postaju vampiri. Vukodlaci spadaju u skupinu legendarnih zvijeri.
ŠIŠMIŠI
Slijepi, vise u pećinama, izlaze isključivo po noći. Svoj ugled zloduha mogu zahvaliti vampirima, i njihovoj sličnosti s njima. Kao i Drakulini potomci, neki šišmiši sišu krv životinjama dok spavaju. Šišmiši ponekad napadnu i ljude, iako najčešće samo zaplitanjem u kosu.
Šišmiši su jedini sisavci, a ut to i jedini kralješnjaci koji mogu letjeti, pa čak i uvis (prema Suncu).
Zašto ih se bojimo? Izgledom podsjećaju na omraženog grofa Drakulu (više o vampirima kasnije) a i nije baš lako gledati stvorenja koja po noći tumaraju, pa čak i piju nekim životinjicama krv i zapliću se u kosu i ulaze u kuće...
Šišmiši su također teme filmova, serija i stripova (sjetite se samo Batmana) te sredstvo plašenja male djece koja jednostavno ne žele zatvoriti prozor po noći (uz komarce i demone).
U svakom slučaju, taj strah je ponekad opravdan.
DUHOVI
Bijele plahte i rupe na mjestu očiju… Iako ne zvuči strašno, bio je to odličan način za plašenje ljudi u srednjem vijeku, a i danas je način za zaradu. Razne vračare, šaptačice duhovima, kao i dvorci u Škotskoj kao stvoreni su za dobru zaradu. Iako često prikazani kao zlodusi, bilo je i pozitivnih likova, poput Caspera.
Kako postati duh? Umrijeti, po mogućnosti tragično, opsjedati kuće i plašiti bližnje. Po nezavisnim anketama, otprilike 50% ljudi vjeruje u duhove i nadnaravna bića.
U arhaičnim religijama, duhovi su duše umrlih ostalih na ovom svijetu.
VJEŠTICE
Iako zamišljane kao spodobe u crnoj haljini i crnom šeširu s bradavičastim nosem, danas su zamijenjene mladim ženama, poput onih u seriji Čarobnice (iliti, Charmed). Kršćanstvo ih je demoniziralo, a velika inkvizicija i spaljivanje vještica rezultiralo je s više od pola milijuna mrtvih žena. U bajkama su najčešće opisivane kao zlikovci.
Vještice u mitologiji žene koje su prodale dušu vragu i koriste nadnaravne moći da naude ljudima. Od 15. do 17. stoljeća tisuće žena je spaljeno (inkvizicija), jer se za njih mislilo da su vještice. Vještice se obično zamišljaju kao stare kvrgave žene koje mogu jahati na metli.
Kako se vještice opisuju u literaturi i medijima?
"Prava vještica će zasigurno uvijek nositi rukavice kad je sretneš. Čak i ljeti, zato jer nema nokte. Umjesto noktiju ima tanke svinute pandže, a rukavice nosi da ih sakrije. Prava je vještica uvijek ćelava kao jaje. Na njezinoj glavi ne raste ni jedna jedina dlaka. Nosi prvoklasnu periku da sakrije ćelavost, a gotovo je nemoguće razlikovati prvoklasnu periku od obične kose. Vještice imaju malko veće nosnice od običnih ljudi. Nosnice su im ružičaste i kvrgave. Pažljivo gledajte oči jer ako je riječ o vještici, zjenica će neprestano mijenjati boju. Vještice nikad nemaju prste na nogama. Imaju samo četvrtasta stopala bez prstiju. Zato kad nose šiljaste cipele imaju velikih problema. Slina im je modra. Čak im služi za pisanje. Ako bolje gledaš na zubima možeš primijetiti blagi plavičast odsjaj. "
Evo dragi moji smrtnici, došlo nam je dugo toplo ljeto...Ovo neće biti post u kojem ću pisat o svom vampirskom životu ili o plesu, nego je ovo post u kojem se pozdravljam od svih vas koji ste me čitali i komentirali. Bez brige, pisat ću još, samo sutra idem na more. Pa dragi moji smrtnici do idućeg puta...šaljem vam jedan veeeliki...UGRIZ...gric, gric...Uživajte mi svi...P.S.posebne puse Anki...
...Tini...
... i Matiji...
...Vidimo se društvo...
...bila je u potpunosti ista... Nije se ni malo promijenila.
Svijetlo smeđa kosa dosezala joj je grudi. I svakim njenim korakom, njezine lokne su skakutale gore-dolje poput federa.
Kako sam samo obožavala te lokne.
Osjećala sam kako joj krv uzburkano kola tijelom...Krv i adrenalin...Savršena kombinacija...
Bila je sama i dozivala je Martinu. U daljini se čuo smijeh nekog društva. Iako se najviše isticao Martinin smijeh. Nikada ga neću zaboraviti.
Pretpostavila sam da je to moje nekadašnji razred. Svi zajedno, na okupu...Pa naravno, ima logike, možda su na maturalcu...
Nikada nisam razmišljala o njima, ali sada sam shvatila-već dvije godine vodim ovaj život, daleko od očiju javnosti-a to znači da će oni sada biti maturanti pa ima logike da su na maturalcu. Kada se samo sjetim koliko smo Ana i ja žudile za Transilvanijom, a pogledqaj sada, i ona i ja smo tu. Samo ona toga još nije svijesna...
Tiho sam je pratila. I tada je zastala. Oprezno se okrenula oko svoje osi.
*Ima li koga???-zabrinuto je pitala
A zatim je krenula dalje. Pametna moja Ana, osjetila je nečiju prisutnost.
Nisam htjela da to bude ona. Ali nešto me je neopisivo privlačilo. Njena krv. Mirisala je...tako čisto.
Najednom smo se našle u uskoj, mraćnoj uličici. Ana je ubrzala hod. Letjela sam iznad nje i skrivala se u jseni zgrada.
Čekala sam pravi trenutak. Pravi trenutak za savršen napad. Napokon! I kada sam odlučno krenula da skočim sa zgrade, nešto mi je na zemlji ispriječilo put. Nisam vidjela što je to ili tko je to, samo sam vidjela da je to nešto zgrabilo Anu. Instinktivno sam krenula. Ne zato što mi je nekoć bila prijateljica, nego zato što je sada bila moja lovina. A moju lovinu nitko neće uzimati bez mog dopuštenja.
Zgrabila sam crnu masu koja je stajala pored Ane.
*Ti!-vrisnula sam i u strahu pokazala svoje očnjake
*P-p-p-etra! To si ti?!
*Minella! Puštaj moju lovinu!-govorim joj kroz riječi mržnje
*Nikada! Ja sam je došla spasiti! Od tvoje vrste...od tebe...Iako se nisam tebi nadala.
*Došla si je spasiti?! Hahahaha! Što si ti?! Još jedan lovac na vampire?!
*Kako to misliš još jedan?
*Ne pravi se glupa Minella, iako ti dobro ide! Radiš s Damienom! Šta si mu ti?! Nova ljubavnica?
*Da, jesam! Imaš nešto protiv?!
*Zapravo imam!-rukom joj primam vrat i dižem ju u zrak dok mržnja u meni sve više raste
*Umrijet ćeš...I ti, i on i sva vaša jadna, bijedna vrsta besmrtnika!
*Misliš da si nešto bolja jer živiš beskonačno?! E pa nisi!
Vidjela sam da iz petnih žila želi da se osjećam krivom, jadnom i nesretnom.
*Ne uspijeva ti baš. Ne shvaćaš da nemam osjećaje? Tvoje uvrede mi ništa ne znače! Za mene su rupa bez dna!-govorim i bacam ju u zid
U tom trenu Ana se budi iz nesvijesti.
*Petra?! Petra, jesi li to ti?!-zaziva me
*Ostani tu gdje jesi...za vlastito dobro.-govorim joj hladno
Naginjem se nad Minellino sada slabašno tijelo.
*Di je sada?! Ha?! Di je sada tvoj "anđeo čuvar"?! Di je sada tvoj dragi Damien?!
*Ovdje sam.-začujem njegov glas iza sebe
Da mi krv u žilama već nije zaleđena, sada bi mi se sigurno sledila. Trnci su mi prošli duž leđa.
Bez imalo razmišljanja uzimam svoj pištolj, naglo se okrećem i pucam.
Sve se to dogodilo prebrzo za ljudsko oko. Metak ga je pogodio između prsa. Nisam se ni trgnula kada je vrisnuo od boli. Jednostavno mi nije bilo stalo.
Čim je shvatila šta se dogodilo, Minella mu je otrčala u zagrljaj...Krvavi zagrljaj... Sagnula se nad njegovo tijelo i počela plakati.
Ah, ti smrtnici. Šta je mislila da će ga njezine suze vratiti natrag u život?
Polako koračam, a dugačak kožni kaput vijori zamnom. Dolazim do Ane i primam je za ruku. Prolazimo pored Damiena i Minelle.
*Ako ne može biti moj...neće biti ničiji...-govorim joj i odlazim s Anom
Da sam se okrenula sekundu kasnije, vjerojatno bi bila mrtva. Minella je potrčala za nama i pokušala mi zabiti kolac. Na svu sreću, izmakla sam se. Podivljala sam! Bila sam poput neukroćene zvijeri! Mržnja u meni je rasla, a time i moje moći koje sam dobila onoga dana kada sam zagrizla Kravenovu usnicu kojom je kolala Victorova krv. Uvijek sam se pitala kada će nove moći izaći na vidjelo-sada su izašle.
Primila sam Minellu, približila ju sebi...i zabila joj ruku u utrobu. Njezin pogled sada je bio prazan. Izvadila sam joj srce, približila ga svojim usnama, i s užitkom zarila svoje očnjake u njega. Isisala sam sav život iz njega. Stisnula sam ga i ono se rasprsnulo. Okrenula sam se i shvatila da Ana sve ovo gleda iz marćnog kutka, uplašena. Došla sam do nje i pomogla joj da ustane. Bojažljivo je primila moju krvavu ruku.
*Petra...Ti si...Ti si...
*Vampir? Da, Ana. Ja sam vampir. Ono šta sam uvijek htjela biti, sada i jesam.-govorim joj nezainteresirano
Mrzila sam drugima objašnjavat šta sam. Vampir, biće noći, krvopija, pijavica, dijete Sotone...Kako god želite me zovite. Svi su se uvijek pitali kako nam je u životu. Uvijek ih je sve zanimalo. Ali ja nikada nisam bila zainteresirana za razgovor. Pogledajte si Intervju s vampirom ako vas zanima KAKO NAM JE!!!!!!!!!!!
*Kako si mogla sve ovo napraviti? Pa odurno je! Zar nemaš savjest? Ah, da, zaboravih, vampiri nemaju savjest.-govorila je ironično
*Mislila sam da zaslužuješ besmrtnost...ali prevarila sam se.-govorim joj i okrećem se
*Stani Petra! Pretvorit ćeš me u vampira htjela ti to ili ne! Sve sam vidjela! Mogu reć cijelom svijetu...osim ako mi ne podariš-besmrtnost!
*Reci im...Svi će te smatrati ludom.-govorim joj smireno
*Misliš da si faca?! Sada kada imaš očnjake?! Nadnaravne moći?!
*Ana, Ana...Zar ništa nisi naučila od mene? Vampiri nisu zbog toga face. Oni zrače...ljepotom, drevnošću, svime onime šta će ljudi s vremenom izbubiti...Pogledaj me Ana...Pogldaj me i reci da li zaista želiš ovakav život? Dobro me pogledaj Ana! Jer povratka nema...
*Podari mi to!
*Nisi svjesna! Ovo govoriš iz ludosti! Vampiri te fasciniraju, ali...Nikada nisi otkrila ono iskonsko u njima...Nikada nećeš bit Odabrana...Nikada Ana! Pazi šta sam ti rekla!
*Ali želim to!
*Želiš ovo?! Misliš da je ovo cool?! Živjeti ovako, skrivajući se u sjeni, i hraneći se krvlju?!-govorim joj povisujući ton i nesvjeno ju primam za vrat i gušim
Na svu sreću puštam ju na vrijeme...
Uzima zihericu i probija si kožu iznad grudi. Krv polako počinje navirati. Njezin miris me neopisivo privlači. Pokušavam se kontrolirat...
...Ali ne mogu...Primam ju i zabadam joj očnjake iznad grudi...Ali njena krv...Njena krv je tako...Aaaaaaaaaaaa! Fuuuuuuuj!
Prvi puta u životu gadila mi se nečija krv... Puštam ju i pokunjeno se mičem od nje...
*Šta si ti?!-govorim joj u strahu
Samba je zbirno ime više plesnih formi, koje su crni robovi sa sobom prenosili iz svoje domovine Konga, Sudana i Angole tijekom proteklih stoljeća u novu zemlju, Brazil. U to vrijeme ovaj ples je bio jako popularan, a nosio je ime "semba", što označava tipično gibanje kukova. Kod bantu naroda ekstazni ples je bio središte i osnovna karakteristika vjerskih (kultnih) proslava. Ova afrička plesna kultura se raširila i na obalama Brazila, a ples su udomili i Rio, Sao Paolo, Pernambuco, Bahia i Maranhao.
Shot at 1969-12-31
Pored tog plesnog izraza, popularan je bio i ples u krugu. U središtu kruga je plesao jedan plesač ili par. Ove plesove Brazilci su nazivali Batuque, Lundu ili Samba, a označavali su gibanje, odnosno proslave. Najpopularniji ples po krugu bio je "samba de moro", što možemo smatrati prethodnikom moderne sambe. Glazba Sambe proizlazi iz vjerske (kultne) glazbe drevne Afrike. Glavni instrumenti (bubnjevi, zvona) su uglavnom afričkog podrijetla. Brza, živahna glazba poticala je plesno gibanje. Tijekom plesa parovi obraćaju pažnju ne samo na gibanje unaprijed po prostoru, nego i na oživljavanje takozvanog Bounce-gibanja. Ovo gibanje nastaje savijanjem gležnjeva i koljena.
Shot at 1969-12-31
Danas, Samba gospodari u brazilskom glazbenom životu. Svake godine u čast svjetski poznatom karnevalu u Riu, rađaju se nove Samba melodije. Nama je na ovim prostorima odlazak na Karneval skupa zabava, ali atmosfera u Riu je neopisiva. Nažalost, ovakva manifestacija ima i svoju tamnu stranu. Kada povorka od više stotina tisuća ljudi krene ni kamen na kamenu ne ostaje; događa se da ljudi jednostavno budu pregaženi.
Shot at 1969-12-31
Godine 1910. iz Brazila u Europu stigao je ples pod imenom maxixe, koji je plesni par vrlo tijesano pripijao, ali ples nije imao većeg uspjeha. U natjecateljskim krugovima ovaj brazilski ples ponovno se pojavljuje 1924. i '25. godine pod imenom Samba. Samba je tek iza II. svjetskog rata uvrštena na stalni repertoar plesnih orkestara. Jedan jako pojednostavljen oblik sambe 1948-49. godine postaje vrlo popularan.
Samba je izborila svoje mjesto na plesnom parketu svojom lakoćom i bezbrižnošću. Plesači se jednom vrstom valovitog gibanja u tijelu kreću po dvorani, a ono proizlazi iz gibanja zdjelice. U europsku formu sambe udomaćili su se i elementi gibanja podrijetlom iz Afrike.
Karakteristike
Karakter: živahna, ugodna
Gibanje: cik-cak smjerovi,"paradiranje" i kruženje u prostoru ili na mjestu
Takt: 2/4
Tempo: 50 taktova/min.
Naglasak: na drugom udarcu
Dizanje i spuštanje: Samba bounce akcija
Dinamika: težina; sada i odjednom; fleksibilno
Interpretacija
Tipična Samba bounce akcija postiže se savijanjem i ispružanjem koljena i gležnja potporne noge. Svako savijanje i ispružanje traje po 1/2 udarca. Stupanj korištenja bounce-a nije isti u svakoj figuri; neke figure imaju malo, a neke uopće nemaju tu akciju.
Samba gibanje trebalo bi prikazati "paradiranjem" po krugu u prostoru uz pokazivanje publici, ponekad bez gibanja po prostoru, ostajući na jednom mjestu.
UKRATKO:
Samba je tipičan brazilski ples koji ima izvore u starim glazbenim folklornim motivima. Brazil su u 16. stoljeću kolonizirali Portugalci koji su doveli robove iz Afrike. Slično kao i na Kubi, pomiješali su se glazbeni motivi Portugalaca, crnaca i prvobitnih Indijanaca. Razvoj brazilske glazbe i plesa bili su pod utjecajem obreda u slavu bogova, a afrički izvori su bili prigodne naravi. Na svečanostima se plesalo i po više dana. Jedan od prvih poznatih brazilskih plesova u tim prigodama bio je batuque, prvo zajedničko ime za plesove s tipičnim bočnim kretanjem. Batuque je bio prethodnik sambe. Ime samba je izvedenica iz afričke riječi «semba», što znači bočno kretanje. U Brazilu razlikujemo više oblika sambe; prva je samba de moro koja se pleše po ulicama za vrijeme karnevala. Druga, samba carioca koja je iz Rio de Janeira i predstavlja nam poznati oblik sambe. Postoji i baiao kao oblik sambe. Ime potječe iz brazilskog grada Bahia, koji je središte brazilske crnačke kulture. Baiao je više sentimentalan ples, lakši, sporiji oblik sambe u tužnom stilu. Samba se prvi puta pojavila u Europi 1924. godine, ali je pravi prodor doživjela tek 1948. u svom pojednostavljenom obliku. Samba je izborila svoje mjesto na plesnom parketu svojom lakočom i bezbrižnošću. Plesači se jednom vrstom valovitog gibanja u tijelu kreću po dvorani, a ono proizlazi iz gibanja zdjelicom. Samba je veseo ples pun ritma koji se posebno izražava u stilu koji je nešto različitiji od drugih latinoameričkih plesova.
Post je posvećen: -svim psima na ovom svijetu
-onima koji su imali pse
-onima koji imaju pse
-onima koji se žele psa
-i svim ljubiteljima životinja općenito
Ja sam nakon ove priče plakala ko kišna godina...Nadam se da će i vas dirnuti u srce i da ćete shvatiti kakvi ljudi mogu biti...
Pa...Priča počinje ovako...
Kad sam bila štene, zabavljala sam te svojim trikovima i nasmijavala te. Nazivao si me svojim djetetom i unatoč beskrajnim parima ižvakanih cipela i nekoliko uništenih jastuka, postala sam tvoj najbolji prijatelj. Kad sam bila "zločesta" prijetio si mi prstom i pitao si me: "Kako si mogla?"-ali onda si odustao od svoje strogosti i svalio me na leđa i češkao moj trbuh. Moje razaranje kuće trajalo je nešto duže nego što se očekivalo, jer si ti bio strašno zaposlen, ali na tome smo radili skupa. Sjećam se noći kad smo se "mazili" u krevetu, kad sam slušala sve tvoje ispovijesti i tajne snove, a ja sam vjerovala da život ne može biti savršeniji nego što jest. Išli smo na dugačke šetnje, trčali po parku, vozili se autom, išli na sladoled (ja sam dobivala samo kornet jer je "sladoled štetan za pse", kako si ti to rekao), lješkarila bi beskrajno na suncu, čekajući kraj dana i trenutak kad ćeš doći kući. Polako, počeo si sve više vremena posvećivati svome poslu i karijeri, a više vremena si provodio i tražeći svog ljubavnog partnera. Ja sam strpljivo čekala, tješila te svaki put kada ti je srce bilo slomljeno i kada si se razočarao, nikada nisam prigovarala tvojim lošim odlukama, skakala sam od sreće kad si dolazio kući ili kada si se zaljubio.
Ona, sada tvoja žena, nije bila "ljubitelj pasa"-ipak sam je srdačno primila u naš dom, pokušala joj pokazati da je volim i slušala sam je. Bila sam sretna jer si ti bio sretan. Onda su došle ljudske bebe i ja sam s tobom dijelila tvoje ushićenje. Bila sam očarana njihovom rozom bojom, njihovim mirisom i željela sam se brinuti za njih poput majke. Jedino ste se ti i ona bojali da ću ih povrijediti, tako da sam većinu vremena provodila protjerana u drugoj sobi ili u kućici za pse.
Oh, kako sam ih željela voljeti, postala sam 2zatočenik ljubavi". Kako su odrastali, ja sam postala njihov prijatelj. Držali su se za moje krzno i podizali se na klimavim nogama, gurali svoje prste u moje oko, istraživali moje uši i ljubili me u nos. Voljela sam sve na njima kao i njihov dodir-jer je tvoj dodir postao tako rijedak-i bila bi dala svoj život da ih obranim, ako treba. Ušuljala bih se u njihove krevete i slušala njihove brige i tajne snove, a zajedno bismo isčekivali zvuk tvoga auta kako se parkira u dvorištu. Nekada, kada, bi te ljudi pitali imaš li psa, vadio bi sliku iz novčanika i pričao o meni. Ovih zadnjih par godina, tvoj odgovor je potvrdan, nakon čega bi nastojao promijeniti temu. Od "tvog psa" postala sam "samo pas", a ti si mi zamjerao sav novac koji se trošio na mene.
Sada imaš priliku za novi posao u drugome gradu i ti i oni ćete se preseliti u stan u kojem nije dozvoljeno držanje kućnih ljubimaca. Donio si pravu odluku za sebe i svoju obitelj, ali nekada sam i jabila ta tvoja obitelj.
Bila sam uzbuđena kad smo krenuli autom, ali uzbuđenja je ubrzo splasnulo kad smo došli do azila za životinje. Zaudaralo je na pse i mačke, na strah i beznađe.Ispunio si sve obrasce i rekao "znam da ćete joj pronaći pravi dom". Napravili su grimasu i uputili ti bolan pogled. Oni razumiju kakve su šanse za srednjovječna psa, čak i onog s papirima. Morao si otrgnuti ogrlicu iz ruku svog sina, dok je on vikao:"Nemoj tata! Molim te, nemoj im dati da odvedu mog psa!" A ja sam bila zbrinuta za njega, mislila sam kakvu je pouku od tebe naučio o prijateljstvu, o ljubavi i odgovornosti i poštovanju svega što je živo. Potapšao si me po glavi za rastanak, izbjegavajući mi pogledati u oči, te pristojno odbio sa sabom ponijeti ogrlicu i povodac. Imao si rok koji si morao ispoštivati na poslu, a sada sam ja dobila svoj rok. Nakon što si otišao, dvije ljubazne gospođe rekle su da si najvjerojatnije mjesecima znao da ćeš se preseliti, ali nisi učinio ništa da mi pronađeš dom. Kimnule su glavom u nevjerici i pitale se."Kako si mogao?" U azilu nam pružaju onoliko nježnosti i pažnje koliko im dopuštaju njihove obaveze. Naravno, hrane nas redovito, ali ja sam već odavno izgubila apetit. Isprva, kada god je netko prošao pored mog kaveza, ja sam potrčala naprijed, u nadi da si to ti-da si se predomislio-da je sve ovo samo ružan san...ili sam se nadala da će netko doći, netko kome je stalo, netko tko će me spasiti. Kada sam shvatila da se ne mogu natjecati sa živahnošću štenaca koji su, nesvjesni svoje sudbine, plijenili svačiju pažnju, povukla sam se na dno kaveza i čekala.
Čula sam njene korake dok je dolazila po mene na kraju dana i kaskala sam duž hodnika za njom do izdvojene sobe. Zadivljujuće tihe sobe. Stavila me na stol, počeškala po ušima i rekla da se ne brinem. Srce mi je nsaažno tuklo u iščekivanju onoga što će doći, ali obuzeo me i osjećaj olakšanja. Zatočeniku ljubavi istekli su dani. Kako je to u mojoj prirodi, više sam se brinula za nju. Teret koji nosi pretežak je za nju, to sam znala jednako kao što sam znala tvoju promijenu raspoloženja. Nježno je stavila podvez oko moje prednje noge dok joj je suza klizila niz obraz. Polizala sam joj ruku onako kako sam tebe običavala tješiti prije nekoliko godina. Stručno je stavila iglu u moju venu. Kad sam osjetila ubod i hladnu tekućinu koja je kolala kroz moje tijelo, pospano sam legla, pogledala njezine nježne oči i prošaptala:"Kako možeš?" Možda zato jer azumije pseći govor, rekla mi je :"Oprosti!" Zagrlila me i žustro objasnila da je njezin opsao pobrinuti se da odem na bolje mjesto, gdje me nitko neće ignorirati, zlostavljati ili napustiti i gdje neću bit prepuštena samoj sebi-mjesto ljubavi i svjetla, toliko različitog od ovog zemaljskog. I sa posljednjom snagom, pokušala sam joj objasniti da moje "Kako možeš?" nije bilo upućeno njoj. Mislila sam na tebe, svog Voljenog Gazdu. Na tebe ću misliti i čekati te zauvijek. Želim da ti drugi u tvom životu nastave pokazivati ovoliko odanosti...
Nisam mogla vjerovati kada sam ugledala Victora na stepenicama. Ništa mi nije bilo jasno.
Cijelo vrijeme sam si u glavi premotavala scene one noći kada mi je Victor umro na rukama. Koja sam ja glupača!!!
Krivila sam sebe zato što je umro,a on je cijelo vrijeme bio živ!
*Kako si mogao?-pitam ga suznih očiju
*Selene...-govori i pokušava mi se približit
*Ne približavaj mi se!
*Selene,slišaj molim te...Znao sam da ćeš se ić nać s Damienom,a isto tako sam znao da se on htio nać s tobom samo iz jednog razloga-da ubije mene. I zato sam imao svog dvojnika koji je umro umjesto mene. Vjeruj mi...
*Lažeš! Cijelo vrijeme si mi lagao! Živjela sam u zabludi da sam ubila svog gospodara! Krivila sam samu sebe!
*Ali kada i jesi kriva! Kriva si,Selene! Izdala si me! Otišla si se naći s jedinom osobom koja mi je prijetnja!-govori mi povisujući ton
*Ali kako sam mogla znati da je on Damien o kojem si ti pričao? Kako?! Morala sam se ići naći s njim i riješiti neke stvari iz moje prošlosti!
*I zato si riskirala moj život?!
*Da,jesam. Ali nesvjesno!
*Ma kako se usuđuješ?!-viče na mene i podiže ruku visoko u zrak
U sekundi je zamahnuo svom snagom i ošamario me.
"Odletjela" sam na drugu stranu hodnika, a zid iza mene je bio udubljen. To je pokazivalo njegou snagu kojom me ošamario.
Protresla sam glavom da malo dođem k sebi.
Pogledala sam Victora s mržnjom u očima.
*Selene,oprosti mi...-govorio mi je dok mi se približavao
*Ne prilazi joj!-čula sam muški glas iz mraka
*Luis, ne miješaj se u ovo!-čula sam Victora kako mu odgovara
I tada se našao ispred mene. Luis... Bio je predivan. Pružio mi je ruku i nasmiješio se.
Plava duga kosa padala mu je preko ramena. Oči su mu bile posebne-zelene. Ali ne obične zelene, nego...ta boja se jednostavno nije mogla opisat.
Primila sam njegovu ruku i ustala s poda. Pogledala sam Victora, ali nisam imala snage išta mu reći.
Samo sam se okrenula i otišla prema vratima.
Tu noć nisam prestajala razmišljati o događajima koji su mi se dogodili u zadnjih nekoliko dana.
Victor-bila sam toliko uvjerena da je mrtav...ali on je živ...moj Gospodar je živ...
Xavier-Victorov vjerni sluga koji me pomoću nekakve čudne moći hipnotizirao i odveo u Transilvaniju...
Luis-vampir koji se suprotstavio Victoru, a Victor mu nije uzvratio...
I dok sam tako lutala uličicama Transilvanije, začula sam nedaleko od sebe nečiji smijeh.
Ali to nije bio bilo čiji smijeh.
To je za mene bio jako poznat smijeh...
Bio je to Anin smijeh...
Nisam dugo razmišljala. Usta su mi se razvukla u zadovoljavajući smješak, a bijeli očnjaci su mi zasjali na mjesečini.
*Idem u lov...-govorim sama sebi i odlazim u noć
Tokom ne baš jednostavnog opažanja odavno poznate, a zanemarene, pojave energetskog vampirizma, došla sam do spoznaje da je energetski vampirizam energetski izraz za emociju straha, a zatim sam zaključila da bi slika svijeta polarizirana na strah i ljubav ujedno odgovarala drugoj najopćenitijoj dihotomiji - zlu i dobru. Mi smo apsolutni stvaratelji jednog i drugog.
Dokle god smo pod utjecajem okoline, bit ćemo onakvi kakva je i naša okolina. Ako smo u okruženju straha, i sami ćemo proizvoditi strah. Ako smo u okruženju ljubavi, i sami ćemo proizvoditi ljubav. Međutim, utjecaj okoline je presudan samo dok ne spoznamo, dok ne osvijestimo, energetsku suštinu tog procesa. Kad spoznamo energetsku prirodu straha i ljubavi, sposobni smo proizvoditi energiju ljubavi i u okolini koja je prožeta energijom straha. To je fantastična uloga svijesti i uma za koju je sposoban jedino čovjek. Da preciziramo, to može samo pozitivni um, misao koja je nastala u polju pozitivne energije.
Naziv «energetski vampirizam» je donekle nespretan naziv iako točno opisuje jednu bitnu stranu fenomena. Zašto je nespretan? Zato jer implicira suštinsku razliku između vampira i žrtve, a ona uopće nije suštinska. Postoje različiti stupnjevi energetskog vampirizma, a svi smo mi u izvjesnoj mjeri podložni toj pojavi jer živimo u civilizaciji straha - što ujedno znači u civilizaciji agresije i destrukcije koja je u posljednjih pedeset godina dobila zastrašujuće razmjere. Živimo u totalnom ratu: svatko protiv svakoga. Tako smo svi vampiri, a to zastrašuje (osobito s onom predodžbom o grofu Drakuli koju imamo u glavi iz zaista mnogih filmova na tu temu). Svi smo ujedno vampiri i žrtve, ali postoji razlika u stupnju, što nije nevažno. Tu razliku je potrebno pojasniti fenomenološki i terapeutski. Stoga ću podrobnije objasniti termine «aktivni vampirizam» i «pasivni vampirizam» (koje sam u knjizi već i dosad koristila).
Pasivni vampirizam je prvi stupanj vampirizma koji može, a ne mora, prijeći u aktivni vampirizam. Pasivni vampirizam je stanje u kojem osoba ima zaustavljene čakre. To joj se dogodi kad se nađe u polju negativno orijentirane energije, kao spontana obrambena reakcija, a zatim i sama dalje širi negativno orijentiranu energiju. U polje negativne energije osoba može dospjeti kad je fizički u blizini osobe koja zrači negativnu energiju. Ako je bliska s takvom osobom, tada čak ni ne treba biti fizički blizu, dovoljna je emocionalna povezanost, što se obično događa u obiteljskim ili prijateljskim vezama.
Uzmimo za primjer osobu – pasivnog vampira na koju negativno utječe roditelj. Ona dalje negativno utječe na partnera, na djecu, na prijatelje. Međutim, u trenutku kad stisak negativne energije popusti, bilo zato što je onaj «negativac», aktivni vampir, trenutno zadovoljio svoje energetske potrebe, ili se okrenuo nekom izdašnijem izvoru, «pasivni vampir» ne nastavlja dalje širiti polje negativnosti. A događa se i da spontano pokrene čakre u smjeru kazaljke na satu i orijentira cijelo svoje energetsko polje u pozitivnom smjeru, ili se barem dovede u neko začahureno stanje u kojem sam trpi negativnu energiju (to bi stanje odgovaralo pojmu autodestrukcije), ali je ne širi dalje. Kad ga se pouči kako pokrenuti čakre i koji je smisao tog postupka, lako shvaća i lako učini taj preokret. U suštini, pasivni vampir ne razvija vlastite žestoke negativne emocije i negativne misli i zato se lakše može otrgnuti negativnoj energiji. Ali, zbog nepoznavanja dinamike ljudskih energija, svejedno lako pada pod utjecaj negativne energije, prvenstveno zbog samih fizikalnih karakteristika energije, tj. energetskog polja. Pasivni vampir subjektivno se osjeća loše kad je u kontaktu s aktivnim vampirom, iako često nije svjestan toga, upravo zato jer odnos, na temelju naučenih obrazaca s roditeljima, interpretira kao «ljubav». Njegova «sreća u nesreći» je u tome da njegovo tijelo putem raznih tegoba i bolova odmah signalizira prisutnost negativne energije.
Aktivni vampir uvijek širi negativnu energiju, nikad mu nije dovoljno, treba sve više i više klijenata kojima crpi energiju, ima osjećaj moći i snage zbog toga, doslovno je nezasitan. U pravilu, teško ili nikako ne shvaća objašnjenje o pozitivnoj i negativnoj energiji i dosta teško preokreće vrtnju energije u pozitivnom smjeru (smjeru kazaljke na satu). Aktivni vampir je najustrašenija osoba na svijetu. Otuda i najagresivnija. Psihologija odavno zna da je agresija izraz straha. U naše vrijeme kad je moderno biti pristojan, liberalan i demokratičan, agresija se prerušila u oku nevidljivu energetsku agresiju - u energetski vampirizam. Tako je nitko ne vidi i ne zna za nju. Nije zato ništa manje djelotvorna. Zapravo, djelotvorna je do beskonačnosti, jer žrtva nema šanse za obranu, jer ne zna da je predmet agresije. Tako je vrijeme demokracije, vrijeme pristojnosti i pokušaja korektnog življenja u masovnim razmjerima možda vrijeme najvećeg barbarizma u povijesti. Zato nije čudo da smo svjedoci tako užasnih oblika agresivnosti i destrukcije , a koje često poprimaju oblik pošasti, kao što su: pedofilija, dječje nasilje, mobbing na poslu, ovisnosti o drogama, ekološki kriminal, ratovi na sve strane (što su samo vrhovi ledenog brijega koji uporno govore da je na svijetu nešto trulo).
Aktivni vampir je osoba koja žestoko i s uvjerenjem «uzgaja» svoje negativne emocije, najčešće uz argumentaciju da je to na neki način «pravedno» i zato se teško dade uvjeriti da ima i drugačijih pristupa ljudima i drugačijih pogleda na svijet. Aktivni vampir dosta dugo «profitira» od odnosa prema svojim žrtvama, jer njihovom energijom više vibracije ublažava svoje negativne vibracije i ima osjećaj da se tako energetski «puni». Stoga ostavlja dojam energične, a često i vrlo uspješne osobe. Ali se zato u njegovoj blizini svi loše osjećaju, posebno članovi najuže obitelji. Aktivnom vampiru nekritično apsorbiranje energija raznih vibracija, koje su opterećene tuđim raznolikim emocijama i mislima, stvara velike psihičke probleme, kvare mu karakter. Na koncu mu garantiraju neku od teških neizlječivih bolesti našega doba, koje zbog privida da ima dovoljno energije, otkrije tek kad su bolesti dobrano odmakle. Medicina ih uglavnom ne može izliječiti; može ih eventualno ublažiti i nekako držati pod kontrolom, a u slučaju zloćudnih tumora najčešće niti to.
Razlike u karakternim osobinama aktivnih i pasivnih vampira u nekoj mjeri postoje, ali su vrlo varljiv i nepouzdan pokazatelj. Jako puno aktivnih vampira su naizgled tako dobroćudne osobe, spremne svakome pomoći, spremne razumjeti, spremne se žrtvovati za druge, tako da biste ih možda radije svrstali u pasivne vampire, a možda radije u velike i nesebične dobročinitelje. A pogriješili biste!. Zato nema smisla opisivati karakterne razlike.
Postoji razlika u bolestima koje pogađaju jedne i druge (kako sam već prije navela). Poznavanje tih razlika moglo bi biti vrlo korisna u terapeutskom pogledu. Treba naglasiti (još jednom) da aktivni vampiri nikako nisu zdraviji (zato što imaju višak energije) od pasivnih vampira ( koji su uvijek u manjku energije) zato jer je jednima i drugima energija negativno orijentirana, obrnuto od kazaljke na satu. Različit im je samo stupanj negativnosti.
Prema mojim opažanjima, postoje i ljudi koji spontano uspostave vrtnju čakri u smjeru kazaljke na satu. Ali, kako to čine povremeno, njihova je energija relativno niske frekvencije iako pozitivna. Uzmimo za primjer ljude koji su uspješni u poslu i koji imaju visoke moralne vrijednosti po kojima se zaista i ponašaju. Dok su na poslu, čakre su im pozitivne. Kad dođu kući, čakre im se najčešće zaustave, a povremeno im se mogu vrtjeti i negativno. Takvih ljudi ima jako malo.
Isticati razliku između pasivnih i aktivnih vampira može biti prilično osjetljivo, jer neizbježno jedni izgledaju bolji a drugi gori. Pa ipak (kao što će se kasnije vidjeti), jedni i drugi imaju takoreći jednaku odgovornost u toj vampirskoj situaciji - jedni i drugi su dopustili da negativnost prevlada bez obzira na to tko dugoročno ili kratkoročno ima manje ili više «koristi». Moramo se otvoreno suočiti sa sobom i s onim kako se zaista ponašamo, umjesto s onim što mislimo o sebi i o onome što želimo misliti o sebi. To je posebno teško izvedivo aktivnim vampirima. Međutim, nema druge mogućnosti ako se negativnost želi prevladati i ako svatko u sebi zaista iskreno želi dobro sebi i ostatku svijeta. A to je jedino bitno. Upravo tu je ono naše «više ja» koje će nam u prvom koraku pomoći ako mu se samo obratimo za pomoć, bez obzira jesmo li aktivan ili pasivan vampir. Jer je «više ja» povezano s cijelim Univerzumom, sa Stvoriteljem, ili Bogom, ako vam je to bliži naziv. «Više ja» jako dobro poznaje princip ljubavi, koji je božanski princip, i podučit će nas tome, jer i mi to već znamo. «Više ja» - to smo mi, samo smo zaboravili. «Više ja» je vječna božanska iskra u nama i zbog toga nam je princip ljubavi poznat, samo ga se trebamo sjetiti. Tako misija pozitivne preobrazbe uopće nije nemoguća kao što se možda u prvi mah čini.
Dakle, osobno nastojanje svakog pojedinca da preobrazi strah u ljubav nije nemoguća misija pa čak ni u tako energetski negativnom okruženju karakterističnom u globalnim razmjerima za cijelu Planetu (prema mojoj procjeni). Zašto? Zato jer u potpunosti ovisi o nama samima. Nikakve povoljne okolnosti nam nisu potrebne, niti bilo kakav terapeut. U početku procesa pokretanja čakri, posebno treba izbjegavati bilo kakvog terapeuta ili učitelja, jer stvaramo ovisnost o njemu, što nam za dugo može zaustaviti proces pozitivne preobrazbe.
Znači, najprije vam trebaju spoznaje o svemu tome (o čemu upravo čitate), pa spremnost i odluka da to i ostvarite. Zatim vam trebaju: upornost, pronicljivost, iskrenost i dosljednost. Nasreću, to svaki čovjek nosi u sebi, iako ih jako malo to i pokazuje. Zato svatko od nas može postati najbolji čovjek na svijetu – naravno, samo ako to zaista želi. Kasnije, nekoliko mjeseci nakon što ste počeli pokretati čakre, ako osjećate potrebu, možete se obratiti za pomoć psihologu ili psihoterapeutu, koji vam tada može biti zaista koristan.
Ako je vaše tijelo bolesno, naravno da nećete prestati ići liječniku, bez kojega u toj fazi ne možete. Međutim, svojim ćete doprinosom vrtoglavo ubrzati liječenje koje vam propisuje liječnik. Stoga morate biti pažljivi i sudjelovati u procesu liječenja tako što ćete liječnika odmah izvješćivati o svim svojim poboljšanjima. Budući da liječnik prema uobičajenome ne očekuje takva poboljšanja, vaša će izvješća utjecati na promjenu uobičajene terapije. Sve to skupa dovest će vaše bolesno stanje do znatnog poboljšanja, zatim i do ozdravljenja.
Dalo bi se puno razglabati na temu «zašto smo zaboravili svoju božansku iskru», ali u ovom trenutku to naprosto preskačem jer ova priča ne može imati 400 stranica. Važno je da se uspijemo sjetiti ili povjerovati da je ta iskra u nama, da je ljubav u nama. Ne treba je tražiti drugdje. Jednom kasnije, iz pozitivnog stanja energije, iz pozitivnog uma, netko koga to bude jako zanimalo, sigurno će spoznati istiniti odgovor na pitanje: «Zašto smo zaboravili ljubav?». Sad je važnije da se zaista sjetimo ljubavi. To je moja tema.
U ovom tekstu ću vam pokušati objasniti bolest vampirizma koja, vjerovali ili ne, doista postoji. Dakle radi se o bolesti stručnog naziva Porfirija ili na engleskom Porphyria. Porfirija je poremećaj u organizmu pri kojem organizam proizvodi previše kemikalije zvane porphyrin. Porphyrin služi za stvaranje hemoglobina, koji je dio crvenih krvnih zrnaca te služi za prijenos kisika. Hemoglobin također krvi daje njenu crvenu boju. Sav višak porphyrina tijelo izbacuje kroz mokraću i stolicu. Kada tijelo proizvodi previše porphyrina, kao što se to događa kod porfirije, ostaje premalo hemoglobina za održavanje zdravlja.
Porfirija utječe na živčani sustav i kožu. Kada utječe na živčani sustav uzrokuje bol u prsima, grčenje mišića, slabost i nemoć, halucinacije, živčane napadaje, ljubičastu boju urina te mentalne poremećenosti poput depresije, paranoje i tjeskobe. Kada porfirija utječe na kožu uzrokuje svrab, čireve po koži i alergiju na sunce. Napadaji ove bolesti mogu biti izazvani i pokrenuti određenim drogama i lijekovima (npr. anti-bebi pilulama, sedativima i narkoticima), ostalim različitim kemikalijama, određenom hranom i pretjeranim boravljenjem na suncu.
Kakve ovo veze ima s vampirima? Vrlo velike...evo i objašnjenja.
Ima više vrsta i stadija ove bolesti, jedna od njih je Congenital Erythropoietic Porphyria (CEP). To je genetička bolest. Evo i stručnih informacija:
"They have discovered a marker for it. It is a G to A mutation at cDNA nt 562, the tip of the exon 9. The location is on the chromosome 10 (10q25.3-q26.3). It is an autosomal recessive trait (not sex-linked), characterized by the absence of the enzymes Uroporphyrinogen III Cosynthase. Therefore, there is an extremely high content of Uroporphyrinogen I and Coporphyrinogen I in the blood of the affected person."
Zbog ovoga osobe koje pate od CEP-a razviju jaku alergiju prema suncu i sunčevoj svjetlosti stoga ne smiju po danu izlaziti. Obično takve osobe su skroz bijele puti (što odmah podsjeća na vampira). Ova bolest također utječe na kosti i zube stoga se često javlja da osobama koje boluju od CEP-a narastu oštri očnjaci. Kasnije otpada kosa, a na drugim dijelovima tijela izrastaju dlake. Bolesnici također pate i od kronične anemije koja zahtjeva ili konzumiranje krvi ili transfuziju. Ovakve osobe umiru do 20-25 godine.
Ova bolest vrlo je rijetka stoga se i ne zna mnogo o njoj. Postoji samo 130 prijavljenih slučajeva u cijelom svijetu. Još uvijek nije izlječiva, iako postoje lijekovi za suzbijanje napadaja. Kao što ste mogli pročitati ima velike sličnosti s vampirima ; blijeda put, alergija na sunce, veliki očnjaci, konzumiranje krvi...Je li moguće da je u prošlosti veći broj ljudi patio od ove bolesti, a zbog nedostatka medicinskog znanja ljudi su ih proglasili vampirima? Jesu li se tako uvukli u naše legende?
Vampir je legendarna ili mitološka osoba ili životinja, koja živi o ljudskoj ili životinjskoj krvi, a također posjeduje čarobne i nadnaravne moći. Skoro sve kulture i civilizacije posjeduju nekakav mit o krvopijnim stvorenjima ili vampirima. U prirodi postoje životinje i organizmi koji žive na tekućinama drugih životinja, od kojih je jedna i krv, te se termin vampirizam ili krvopijstvo u zoologiji koristi za naprimjer:pijavice, komarce i šišmiše. U popularnoj kulturi termin vampirizam ili krvopijstvo koristi se kao pogrdan naziv za amoralno i bezgranično iskorištavanje pojedinaca ili društva. Isto tako vampristvo, vampirizam, povampirenje su termini koji se koristi kao termin za demoniziranje pojedinaca ili skupina jer se vampiri prema nekim narodnim vjerovanjima smatraju demonima i oličenjem zla, jednaki Sotoni.
Vampiri su oživljeni leševi koji se hrane ljudskom i/ili životinjskom krvlju (hematofagi), a često posjeduju natprirodne moći, osnažene tjelesne funkcije i/ili mogućnost fizičke transformacije. Vampirizam je praksa ispijanja čovjekove/životinjske krvi, a u narodnoj predaji i popularnoj kulturi je ona najčešće povezana uz stjecanje natprirodnih moći. Te moći i karakterne osobine izrazito variraju u različitim tradicijama, a njihove prerade poznatije su iz književnosti i popularne kulture. Povijesna praksa vampirizma može se smatrati specifičnim i manje uobičajenim oblikom kanibalizma. Konzumiranje tuđe krvi (i/ili mesa) je bilo korišteno kao taktika psihološkog rata koji je trebao zastrašiti neprijatelja, kao što se koristilo kao refleksija različitih spiritualnih vjerovanja. U zoologiji, termin vampirizam je korišten za pijavice, komarce, vampirske šišmiše i druge organizme koji se hrane tjelesnim tekućinama drugih bića. Ovaj termin se također odnosi na mitske životinje sličnih karakteristika, poput meksičkih chupacabras.
Vampiri u književnosti i popularnoj kulturi: The Giaour (1813) Lord Byron; Christabel (1816) Samuel Taylor Coleridge; The Vampyre (1819) John William Polidori; Dracula (1897) Bram Stoker; Salem's Lot (1975) Stephen King; Interview with the Vampire (1976) Anne Rice; Nosferatu (1922, gl. Max Schreck, remake 1979 s Klausom Kinskim); Dracula (1931, gl. Bela Lugosi); Camilla (1963); Daughters of Darkness (1971); Vampyros lesbos (1971, kultni trash horor, imdb info), Love At First Bite (1979, gl. George Hamilton); Dracula Sucks (1978, x-rated); Dracula (1979); Once Bitten (1985); Bram Stoker's Dracula (1992, gl. Gary Oldman); Buffy the Vampire Slayer (1992, TV show); Vampire in Brooklyn (1995); Vampires (1997, red. John Carpenter); Hot Vampire Nights (1999, x-rated); Shadow of the Vampire (2002)…
Paso Doble je porijeklom španjolski ples, pleše se uz glazbu španjolske koračnice. U Španjolskoj ples se sam po sebi ne prikazuje na plesnom podiju, a ako da, izvodi se u samostalnoj verziji na pozornici. Paso Doble je poznat već od dvadesetih godina XX. stoljeća, kada su zvali pantomimom koride (bikoborbe). Današnja forma je razvijena u Francuskoj, gdje su ga u početku plesali baletni umjetnici, a tek kasnije se razvila show i natjecateljska varijanta.
Paso Doble prikazuje koridu u kojoj plesač preuzima ulogu toreadora, a plesačica crvenog plašta. Plesač i plesačica se zajedno gibaju oko zamišljenog bika, tijekom čega izvode flamenko elemente i stilizirane figure, koje podsjećaju na borbu u areni.
Osnova plesa je "Paso Doble" (dvokorak), naglašeno postavljanje pete i jastučića stopala te ritmički putujući koraci. Jedan od karakterističnih elementa je Appel, korak, koji se pleše energično, na jednom mjestu na jastučiću stopala, blagim spuštanjem koljena. Appel je često uvodni korak mnogih figura.
Karakter "Paso" plesača uveliko određuje motiv koride. Od plesača, kao matadoratoreadora očekuje seskoro pretjerani ponos, hrabra odlučnost i elegancija, a od plesačice svjesna udaljenost, velika fleksibilnost i brzina - sve, kao posljedica plesaču prepuštene uloge vođenja. Za ovaj ples je potrebna velika koncentracija, "vatra" i prigušena samokontrola. Koraci se izvode zatezanjem cijele mišićne strukture. Samo se tako može postići za ovaj ples karakteristično kratko, brzo gibanje te izvođenje kontroliranih poza. Potporna noga je uvijek blago savijena.
Od 1959. godine Paso Doble je uvršten u krug latinsko-američkih natjecateljskih plesova, kao četvrti natjecateljski ples.
Glazba: dostojanstvena, poletna, energična, oštra koračnica, jasno strukturirana - uvod, dva glavna dijela s točno određenim vrhuncima (frazirana).
Karakteristike
Karakter: ponos i dostojanstvo, španjolski, s dodatkom Flamenko koraka
Gibanje: prostorno i progresivno, kruženje i koračanje, pokreti s plaštem
Takt: 2/4
Tempo: 62 taktova/min.
Naglasak: lagani na prvom udarcu
Dizanje i spuštanje: ima u nekim figurama
Dinamika: koračanje (koračnica) je čvrsto i direktno
Interpretacija
Naglašava se stalno, trodimenzionalno mijenjanje oblika tijela, "začinjen" Flamenko pokretima uz korištenje ruke, laktova, zglobova i prstiju. Za kreiranje ispravne interpretacije dinamike, koriste se stopala, točnije pete. Karakteristične su linije: Spanish, Press line; dizanja i flamenko tepovi.
The Second And Third Generation
Though he became ruler of a mighty nation, he was still alone,
For none was as he. His sorrow grew once again.
Then he committed another great sin, for he begat progeny,
[Of whom there were only three.]
But from them came more progeny, Caine's grandchilder, 
And then Caine said, "An end to this crime. There shall be no more."
And as Caine's word was the law, his brood obeyed him. 
The city stood for many ages, 
And became the center of a mighty empire.
"And he exiled me to wander into Darkness
the land of Nod.
A woman, dark and lovely, with eyes that pierced the
Darkness came to me.
I know your story. Caine of Nod. 
She said, smiling.
"You are hungry. Come. I have food.
You are cold. Come. I have clothes.
You are sad. Come. I have comfort."
OF THE COMMANDMENTS TO THE KINDRED
"Thou shalt not slay thy Sire and drink his heart’s blood
Thou shalt hold the eldest among you as Lord, even as I am your Father, the eldest is closest to me.
Thou shalt honor each other’s Domain.
Thou shalt not reveal yourselves as Gods to the Children of Seth.
Honor always your Sire.
Thou shalt teach your progeny the ways of the Kindred.
Thou shalt not Embrace Love
Thou shalt not feed of the Moon-Beasts, the Wild Ones the diseased, the insane, or the drunken.
Thou shalt protect always those-who-serve.
To your Brothers and Sisters, always give hospitality. To your Sire's Brothers and Sisters, always give the best part of your house, to your Progeny's Brothers and Sisters give a roof from the Sun and the blood of a sheep, no more.
Never forget your Sire's Sire, Caine the Wanderer."
The History Of The Cainites
In the beginning there was only Caine.
Caine who sacrificed his brother out of love.
Caine who was cast out.
Caine who was cursed forever with immortality.
Caine who was cursed with the lust for blood.
It is Caine from whom we all come,
Our sire's sire.
For the passing of an age he lived in the land of Nod,
In loneliness and suffering.
For an eon he remained alone.
But the passing of memory drowned his sorrow.
And so he returned to the world of mortals,
To the world of mortals,
To the world his brother and his brother's children had created.
Evo samo za našu Lanicu-post o najseksipilnijem latino-američkom plesu->Tango
Tango je sastavni dio načina života naroda Argentine i njezinog glavnog grada, Buenos Aires-a, ali samo porijeklo je dosta upitno. Ime Tango može se povezati s riječju "tambor" (bubanj), koja podsjeća na praznike južno-afričkih naroda popraćenih glazbom bubnjeva. Na početku XIX. stoljeća, izraz se pojavio i na Kubi, u Urugvaju, Brazilu označavajući i solo i ples u paru.
Važan utjecaj kako plesni, tako i glazbeni, na Tango imali su kubanska Habanera i argentinska Milonga. Modernizirani Tango je dobio ime Tango Argentino, koji se proširio uglavnom u lučkim četvrtima Buenos Aires-a, i obalama La Plate. Ples je praćen najčešće glazbom violine, gitare, flaute i klavira. Nakon 1870. godine ples je praćen na bandoneonou, glazbalu importiranom iz Njemačke - to je kromatska tangoharmonika. U Tangu protkanom španjolsko-argentinskom tugom, pokazuju se suprotnosti muško-žensko, čvrsto-mekano, grubo-sentimentalno. Na početku XX. stoljeća, Tango postaje društvenim plesom u Argentini. Godine 1907. prešao je u Europu i očarao Pariz, gdje se pojavljivao u španjolsko-argentinskim lokalima, te je prihvaćen kao društveni ples. Prvo natjecanje u Tangu organizirano je u Nizzi. Godine 1912. izbila je Tango-groznica diljem cijele Europe, ali su ga napadali zbog "neukusnog stila". Naročito je crkva bila protiv, tako da su ga na duže vrijeme zabranili. Ako su nekoga u to vrijeme uhvatili da pleše Tango, jednostavno su ga uhitili i osudili. Nakon godina i godina, strogost je ublažena i Tango se ponovo vratio u plesni život.
Godine 1920-21.godine Englezi su reformirali južno-američki Tango. 1922. godine na Tango-konferenciji organiziranoj u Londonu, Tango ipak prilagođen engleskom stilu. Sentimentalni Tango Argentino zamijenjen je engleskim Tangom različitog stila: trzaji (prvenstveno glavom), strastveni progresivni pokreti, nagla zakašnjenja i jednoznačno odvajanje figura.
Danas na natjecanjima imamo dvije vrste Tanga. Jedna vrsta Tanga je engleskog stila, koji se pleše na natjecanjima standardnih plesova, a druga vrsta je Argentinski Tango, koji je na programu show plesova.
U natjecateljskom tangu nema dizanja niti spuštanja. Progresivna gibanja počinju s iskorakom preko pete. Koljena su lagano skvrčena cijelo vrijeme, noge se ne pružaju niti kod priključka. Stopala se postavljaju, a ne kližu po podu, gibaju se brzo, ali se ne smije dati dojam tvrdoće, krutosti. Jednostavni koraci naprijed i natrag, koji se mogu plesati i po blagoj kružnici, daju osnovno kretanje Tanga.
Tango je drugi ples na natjecanjima, ali je prava iznimka zbog svojeg porijekla. Godine 1929.godine su standardizirali formu, koju i danas plešemo, a koja je od 1930. godine preuzeta i u Njemačkoj.
KARAKTERISTIKE:
Karakter: čvrst i uvjerljiv, bez njihanja, prostorno gibanje, staccato akcija
Gibanje: elegantno, izmjena dinamičnog gibanja i superiorne stanke, mira; fleksibilnost nalik na kretanje mačke
Takt: 2/4
Tempo: 33 taktova/min.
Naglasak: na prvom i trećem udarcu
Dizanje i spuštanje: nema
Dinamika: dobro izbalansirana težina, vremensko-prostorno gibanje gibanje
Interpretacija
Tango ne smije izgledati mehanički, trebao bi odavati dojam gibanja mačke ili tigra, a uz to u figurama se naglašava i španjolska arogancija. Nema dizanja i spuštanja, osjeća se stalna kontrola kroz unutarnji dio stopala.
Life is a walking shadow, a poor player,
That struts and frets his hour upon a stage,
And then is heard no more: it is a tale
Told by an idiot, full of sound and fury,
Signifying nothing.
William Shakespeare
Do you agree with this...?
Kaže se da u svakoj legendi ima bar malo istine, te da se iz skupljenih legendi većeg broja naroda mogu izvući one pojedinosti koje su nastale iz istine...Da li bi nas to trebalo nagnati da se zapitamo da li vampiri zaista postoje (ako već ne vjerujemo u to), te da li su legende zasnovane na predajama koje su rođene iz stvarnih činjenica...? Razmislite malo...Nitko nije mogao imati tako burnu maštu da sam izmisli vukodlake, vampire, vještice, vile, vilenjake i ostala bića...Zar ne...? Ne bi li onda trebali malo prestati misliti samo o sebi i jednostavno se zapitati da li smo zaista jedina inteligentna bića na ovom planetu (bez životinja)...Ja sam uvjerena da nismo...A vi...? Zapitajte se malo kada ćete sljedeći put prolaziti mračnim parkom i kad vas najednom obuzme hladni nalet vjetra...Ali možda to nije vjetar...Možda je to nečija prisutnost...Prisutnost nekog drugog bića koje vas promatra...Daaa....Tako je i meni bilo, sjećate se: "Hladni nalet vjetra, ali osjećam nečiju prisutnost. Okrećem se ali nigdje nikoga..." Hmmm...Dalo bi se o ovoj temi raspravljat...Ali ja vas ipak ostavljam u neizvjesnosti...Da li vampiri postoje ili...ne...?
...budim se...
Budim se iz najdužeg sna koji sam ikada imala.
Gdje sam? Gledam prostoriju u kojoj se nalazim. Sve je tako predivno. Starinsko.
Sve ima neku dozu starosti u sebi, kao da je iz nekog davnog stoljeća. Svijeće na zidovima..Predivno..
Crveni baldahin nad mojim krevetom...
Ah...
Ali čekaj...To nije moj krevet. Previše sam se unijela u ljepotu prostorije.
Izlazim van iz sobe. Nalazim se u dugačkom mračnom hodniku. Samo mi pokoja svijeća osvijetljava put.
Dolazim do prvog prozora i razmičem crne zavjese.
Ajme!
Tako predivan krajolik nisam u životu vidjela.
Vani je noć, a puni mjesec osvijetljava put iz malog sela koji se nalazi u podnožju brda.
Ali...put vodi prema ovdje. I potpuno je mračan. Gdje sam?! Ovog nema u Hrvatskoj.
Nečija hladna ruka mi dodiruje obraz.
Okrećem se...
Xavier...
Bio je tako predivan...
Duboke zelene oči, malo duža razbarušena kosa koja je bila lagano valovita i dugačak crni kaput koji se potpuno uklapao u cijeli njegov izgled.
Naglo mičem njegovu ruku sa svojeg obraza.
*Šta si mi napravio? Di sam? Odgovori mi odmah!
*Trenutno se nalaziš u dvorcu...U Transilvaniji...-govori mi smireno
*U Transilvaniji?! Molim?! Šta radim ovdje?!
*Moj Gospodar te želio vidjeti, ja sam samo ispunio svoj zadatak.
*Pa zar tvoj gospodar nije Lucian?-pitam ga zbunjeno
*One, nije...Moj Gospodar je...-zastane
*No?! Dovrši!
*Nije na meni da ti kažem tko je moj Gospodar-govori i odlazi
Potrčala sam za njim, ali jednostavno je nestao.
Kao da ga je progutala tama mračnog hodnika.
Ništa mi nije bilo jasno. Lutala sam dvorcem pokušavajući pronaći izlaz. Ali izlaza nije bilo.
Lutajući tako našla sam se u predvorju dvorca. Bilo je ogromno.
Sa svake strane bile su stepenice koje su vodile na prvi kat.
Stajala sam tako i divila se svemu kao malo dijete koje se divi dućanu sa igračkama.
I tada sam ga ugledala...
Bio je na vrhu stepenica...
Nemoguće...
To ne može biti on...
Stajao je tamo sa istim onim smiješkom i sa istim onim pogledom kao i one mračne noći u parku...
Još uvijek mi ništa nije bilo jasno...
*Ali kako...? Pa ti si mrtav...Umro si mi na rukama...-tiho šapućem sama sebi i gledam ga
Gledam svog Gospodara i Stvoritelja...
Gledam Victora...
